Kovač, Božo, antifašist, partizan, politički aktivist (Ljubunčić kraj Livna, BiH, 19.II.1926. - Pazin, 4.IX.2014.).

U Livnu je završio osnovnu školu. U Drugom svjetskom ratu s ostalim članovima svoje obitelji aktivno je radio za narodnooslobodilački pokret (NOP), a u partizane odlazi 25.III.1944. Bio je borac 3. krajiške brigade i sudionik bitke za Drvar u VII. neprijateljskoj ofenzivi. Teško ranjen, otpremljen je nakon toga na liječenje u Italiju i stekao je status ratnog vojnog invalida.

Nakon oslobođenja, 1946. iz Beograda odlazi u Sarajevo gdje je pohađao pješačko vojno učilište. Nakon školovanja na dužnosti je stožernog časnika (štabnog oficira) u Tuzli, sve do 1951. kada odlazi na granicu do 1954. Iste godine doškoluje se u Trebinju za časnika financijske službe koju je obavljao na raznim dužnostima.

Bio je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od 1945., kasnije Saveza komunista (SKJ) sve do transformacije te stranke 1990., a potom se, vjeran opredjeljenjima kojima je pripadao cijelog života, uključio u aktivnosti koje su prethodile osnivanju Društva "Josip Broz Tito" i Socijalističke radničke partije. Bio je jedan od osnivača pulskog ogranka Društva J. B. Tito i SRP-a te član SRP-ovih tijela dok mu je to zdravstveno stanje omogućavalo. Od 1991. aktivno djeluje na povratku ukinutih ljudskih prava vojnih umirovljenika te vodi njihove delegacije u Sabor i kod parlamentaraca Vijeća Europe.

Bavio se i publicistikom pišući članke iz oblasti ljudskih prava, dotičući se i drugih društvenih tema, posebno kritički religije i djelovanja klera. Članci su mu objavljivani u dnevnom i periodičnom tisku, neki i u inozemnim medijima.