Črnac, Branko – Tusta, punk pjevač, radnički aktivist (Koprivnica, 6.X.1955. – Pula,15.X.2012.).

Obitelj mu je bila porijeklom s Ćićarije, a rodio se u Koprivnici, gdje je njegov otac Anton službovao kao časnik jugoslavenske vojske. Inače, otac je bio partizan, a i majka Ankica sudjelovala u narodnooslobodilačkom pokretu.

Nedugo nakon Brankovog rođenja obitelj se seli u Vodnjan, a potom u Pulu. Tu se školovao, završio je Tehničku školu, a od 1978. do kraja života radio je u Tvornici električnih strojeva i uređaja Uljanik (TESU), gdje je postupno napredovao do položaja voditelja odjela. Bio je i sindikalni povjerenik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije te je, kao uvjereni ljevičar i antifašist, aktivno sudjelovao u sindikalnim aktivnostima i radničkim prosvjedima.

Pulskom punk bendu KUD Idijoti pridružio se 1985., četiri godine nakon njegova osnivanja, i zbog svoje karizme, scenskog nastupa i iskrenih antifašističkih uvjerenja ubrzo je postao jedan od najprepoznatljivijih i najznačajnijih pjevača jugoslavenskog punka. Nastupao je na brojnim koncertima širom bivše Jugoslavije i u inozemstvu.

Bolovao je od teške i duge bolesti, a posljednji se put na sceni pojavio 26.II.2011. u Zelenom gaju u Sloveniji.

Kao vokal i frontmen KUD-a Idijoti sudjelovao je u snimanju svih objavljenih nosača zvuka benda (osim prve kazete Besposličari, 1982.): Demo 1985 (1985.), Legendarni uživo (1986.), Bolje izdati ploču nego prijatelja (1987.), ...Budimo solidarni - s bogatima... (1987.), Hoćemo cenzuru (1988.), Live in Biel (1988.), Bolivija R’n’R (1989.), Neću da radim za dolare (1989.), Mi smo ovdje samo zbog para (1990.), Đuro was sold out (1991.), Glupost je neuništiva (1992.), Tako je govorio Zaratusta (1993.), Split '94 (1995., kompilacija), Istra ti materina, Part I (1995., s Francijem Blaškovićem i Gori Ussi Winnetou), Megapunk (1995.), Fuck (1996.), Single collection vol. 1 (1997.), Cijena ponosa (1997.), Gratis hits live! (1999.), Remek-djelo (2001.).

Na inicijativu brojnih Puljana, uoči druge godišnjice smrti, u Puli su 2014. njegovim imenom nazvane stube kraj rock-kluba Uljanik. O njegovom životu pulski redatelj Andrej Korovljev snimio je dugometražni dokumentarni film Tusta, koji je premijerno prikazan 2019. na Motovunskom filmskom festivalu.

Slike