Giuricin, Domenico, svećenik, kanonik (Rovinj, 3.XI.1919. – Brescia, 23.IX.1979.).

Popularno zvan don Mimi, obnašao je svećeničku dužnost u rodnom gradu do 1952. (spominje se kao posljednji talijanski prelat u Rovinju), kada odlazi u izbjeglički logor u Gargnanu na jezeru Garda. Svećeničkim se pozivom nastavio baviti u Brescii.

Bio je u provincijskom rukovodstvu ANVGD-a (L’Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia, Nacionalna udruga Julijske Venecije i Dalmacije koja okuplja ezule) i ezulske Famiglie Rovignese (Famìa Ruvignisa), a bavio se i rovinjskom historiografijom.

Bio je poznavatelj liturgijske glazbe i gregorijanskog pjevanja karakterističnih za Rovinj (tzv. akvilejsko pjevanje), a u talijanskoj državnoj fonoteci u Rimu čuvaju se fonozapisi koje je Giuricin odsvirao 1973. na harmoniju.