Božac, Romano, agronom, mikolog, sveučilišni profesor, znalac i popularizator gljivarstva (Matiki kraj Žminja, 25.VI.1942. – Zagreb, 28.II.2020.).

Diplomirao je 1967. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1973. magistrirao biotehničke znanosti, a 1980. doktorirao temom Petrokemijski proteini u ishrani pilića i njihov utjecaj na fizikalna, kemijska i organoleptička svojstva mesa. Znanstvenu karijeru počeo je kao asistent u Institutu za stočarstvo i mljekarstvo Fakulteta poljoprivrednih znanosti (ranije Poljoprivredni fakultet, od 1992. Agronomski fakultet) u Zagrebu, gdje se bavio istraživanjima s područja tehnologije mesa. Od znanstvenog suradnika i docenta 1985. napredovao je do redovitog profesora u trajnom zvanju (izabran 2000.), a na fakultetu je bio nositelj kolegija Kakvoća i prerada mesa, Fermentirani mesni proizvodi, Objekti i oprema u tehnologiji mesa te kolegija Gljivarstvo, koji je utemeljio 1994.

Bio je jedan od vodećih hrvatskih mikoloških stručnjaka, bilo da je riječ o znanstvenim istraživanjima, komercijalnim aspektima ili o društvenom angažmanu u popularizaciji gljiva i gljivarstva. O gljivama je napisao više od 200 znanstvenih i stručno-popularnih radova te dvadesetak knjiga, među kojima prvu poratnu u Hrvatskoj Gljive naših krajeva (1978. i više kasnijih izdanja), Gljive: morfologija, sistematika, toksikologija (1993, više kasnijih izdanja), Gljive – priručnik za prepoznavanje (ur., 2016.), a kapitalno mu je djelo Enciklopedija gljiva u dva sveska (Zagreb 2005. i 2008.), u kojoj je opisao i ilustrirao čak 2.000 vrsta gljiva. O gljivama je pisao i novinske članke, snimao dokumentarne i obrazovne televizijske emisije, pokrenuo je 1984. časopis Gljivarstvo, a u suautorstvu sa Stjepanom Mužićem objavio je i Kuharicu sakupljača gljiva (Zagreb 1980.). Više knjiga prevedeno mu je na strane jezike, a i sam je preveo nekoliko knjiga s njemačkog, talijanskog i engleskog.

Neposredno je pomogao u osnivanju više gljivarskih društava, u Zagrebu (Kamilo Blagaić, 1983.), Labinu (Martinčica, 1985.), Rijeci (Ožujka, 1985.); postavio je i determinirao 115 izložbi gljiva u zemlji i inozemstvu, utemeljio je Hrvatski mikološko-gljivarski savez (2006.) i bio njegovim prvim predsjednikom (2006.-2010.). U Zagrebu je 2013. utemeljio Muzej gljiva u kojemu je izloženo više od 2.000 liofiliziranih (smrznutih i osušenih u vakuumu) vrsta gljiva iz Hrvatske i brojnih zemalja svijeta, većinu kojih je osobno determinirao i liofizirao.

Otkrio je, opisao i slikom objavio 53 nove vrste gljiva, među njima i dvije podvrste crnog tartufa koje je pronašao u jesen 2010. i tijekom zime 2011. u okolici Rovinja, nazvavši ih Tuber donnagotto (ime vrste složio je od imena svojih pasa tartufara Donne i Gotta) i Tuber decipiens. Posebno je istraživao mogućnost plantažnog uzgoja tartufa. Patentirao je 36 proizvoda od mesa s gljivama, otkrio je tajne rasta čistih kultura i komercijalno proizvodio micelij za proizvodnju raznih vrsta gljiva. Autor je brojnih znanstvenih projekata i građevinsko-tehnoloških projekata za proizvodnju gljiva i pršuta. Vodio je i znanstvene projekte koji su prethodili zaštiti istarskog i dalmatinskog pršuta kao autohtonih proizvoda. Bio je suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i autor više enciklopedijskih natuknica, te Kliničkog bolničkog centra Rebro i Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu u slučaju trovanja gljivama.

Uz znanstvenu, obrazovnu i prosvjetiteljsku aktivnost imao je i niz raznovrsnih hobija. U mladosti je igrao nogomet za porečki Jadran, bavio se kuglanjem i bio predsjednik kuglačkog kluba Dubrava iz Zagreba, igrao stolni tenis za tim Agronomskog fakulteta; bavio se i fotografijom, servisiranjem automobila, izvanbrodskih motora, kućanskih aparata i raznih uređaja, cijepljenjem voćaka i ruža, podvodnim ribolovom i udičarenjem, a svirao je i gitaru i pisao pjesme.

Godine 2000. objavio je knjigu Lice i naličje nedorečene istine, u kojoj je skupio svoje pjesme, prozne i putopisne zapise, eseje i drugovrsne tekstove, uz neke priloge koje su drugi pisali o njemu.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među njima Nagrade J. J. Strossmayer (1994.) za izdavački projekt Gljive: sistematika, morfologija, toksikologija, Nagrade grada Zagreba (1997.), Državne nagrade za promicanje znanosti (1999.), Zlatne kune HGK-a za životno djelo (2010.), Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanost (2010.) i dr.

Slike