Filipčić, Antun – Filac, planinar, alpinist, gorski spasilac i sportski djelatnik (Zagreb, 29.VI.1940. – Pula, 13.VI.2017.).

Sin Eduarda i Terezije, rođ. Puljek (u nekim izvorima se kao datum rođenja navodi 29.IX.1940.). U rodnom gradu završio je Školu primijenjenih umjetnosti, odsjek keramike, i Srednju kemijsku školu.

Planinariti je počeo još 1950., a od 1956. bio je član zagrebačkog Planinarskog društva (PD) Risnjak te od 1958. PD Sveučilišta Velebit. Iste godine polazio je alpinistički tečaj. Članom Gorske službe spašavanja (GSS, danas HGSS) postao je 1960., a 1961. alpinistom te položio i za učitelja skijanja. Već 1960. ispenjao je Brankov smjer na Kleku, najteži na toj planini. Od 1968. bio je savezni instruktor GSS-a i alpinistički instruktor.

U PDS Velebit bio je pročelnik Alpinističkog odsjeka 1962. i 1966.-67. te Speleološkog odsjeka 1963.–65., a predsjednik Društva 1968.-69. U Planinarskom savezu Hrvatske (PSH, kasnije HPS) bio je pročelnik komisije za Gorsku službu spašavanja (1966.-68.). S Franjom Rapotcem osnovao je vodičku službu PSH-a. Organizirao je i vodio brojne alpinističke, vodičke i gorsko-spašavalačke tečajeve te bio predavačem.

Svestrano aktivan, bavio se i jedrenjem, radioamaterizmom te orijentacijskim trčanjem u kojem je bio član pobjedničke ekipe Velebita na jugoslavenskom prvenstvu 1963. u Jajcu. Sudjelovao je u brojnim zahtjevnim akcijama GSS-a, među ostalim i u spašavanju opreme ortopedske bolnice nakon potresa u Banjoj Luci 1969. Bio je i sudionikom alpinističko-skijaške ekspedicije Velebita u Patagoniji krajem 1983. i početkom 1984.

Nakon što je niz godina kao tehnolog vodio tvornicu u Nigeriji, 1984. se doselio u Pulu. I tu je nastavio planinarsko-alpinističku i gorskospasilačku aktivnost. Godine 1986. osnovao je Alpinistički odjel PD Glas Istre, čiji je bio pročelnik. Organizirao je i vodio 1990. prvu istarsku himalajsku ekspediciju na Pisang Peak (6.091 m) u Nepalu. Sudjelovao je i u izgradnji planinarskih domova u Istarskoj županiji. Od 1995. do 1997. bio je predsjednik PD Glas Istre, a 1996. izabran je i za prvog predsjednika Istarskog planinarskog saveza (IPS), ali ta organizacija nije bila formalno registrirana (IPS je službeno osnovan pet godina kasnije, 14.VI.2001. u Pazinu). U IPS-u je od 2013. bio član Suda časti, a 2016. dodijeljena mu je povelja počasnog člana IPS-a. Bio je i član izvršnog odbora HPS-a 1991.-95. Kad je 2001. u Puli osnovana stanica GSS-a, bio je prvi instruktor i nakratko prvi njezin pročelnik.

Tijekom Domovinskog rata bio je dragovoljac u Planinskoj satniji "Velebit" Hrvatske vojske, koja je djelovala na Južnom Velebitu.

Za doprinos hrvatskom planinarstvu dobio je još 1968. zlatni znak PSH-a, a za gorsko spašavanje sva najviša priznanja – počasnu značku GSS-PSH-a od kovanog srebra, zlatnu značku i plaketu HGSS-a (2006.).

Slike