Pelikan, Wilhelm, kemičar, antropozof, ljekarnik, travar, praktičar antropozofske medicine (Pula, 3.XII.1893. – Arlesheim, Švicarska, 17.XI.1981.).

Otac mu je bio austrougarski državni službenik, majka rodom iz Dalmacije. Djetinjstvo je proveo u Galiciji.

Studirao je kemiju u Beču i Gradcu (Grazu). Godine 1916. pozvan je u vojnu službu, ali ju je ubrzo napustio zbog teške bolesti pluća i srca. Tijekom bolesti upoznao se s knjigom austrijskog filozofa i utemeljitelja antropozofije Rudolfa Steinera Kako se stječu spoznaje viših svjetova? (Wie erlangt man Erkenntnisse der höheren Welten?, Berlin 1904./05.) te se zainteresirao za tu spiritističko-mističku doktrinu. Nakon što je 1918. prisustvovao Steinerovu predavanju u Beču postaje njegov učenik te je cijeli život posvetio antropozofiji.

U početku je radio u bečkom pogonu za pročišćavanje zlata i srebra, a od 1919. u institutu Der Kommende Tag u Stuttgartu, gdje je uključen u antropozofsko udruženje akademika. Godine 1922. odlazi u laboratorije novoosnovanog Instituta za kliničku medicinu u Stuttgartu, gdje radi na procesu pripreme metalnih zrcala. Potom dolazi na čelo Welede, tvrtke za proizvodnju kozmetike i pripravaka alternativne, naturopatske medicine. Tvrtka je na Steinerov poticaj osnovana 1924. u Schwäbisch Gmündu, a Pelikan će je voditi 40 godina. U suradnji s farmaceutskim i medicinskim istomišljenicima razvit će niz antropozofskih lijekova. U Weledi je organizirao brojne konferencije za studente, farmaceute, kemičare, trgovce zdravom hranom i organskim proizvodima, masere i fizioterapeute. Uzgajao je ljekovito bilje te podigao vrt s 200 različitih vrsta.

Objavio je više knjiga o ljekovitim biljkama i tajnama metala te ogled o Da Vincijevoj Posljednjoj večeri, sve dakako s antropozofskog aspekta. Radovi su mu objavljivani i u posmrtnim izdanjima, a prevedeni su na više jezika.

U nizu projekata i istraživanja surađivao je s Goetheanumom, središtem antropozofijskog pokreta koje je utemeljio R. Steiner u švicarskom Darnachu. U mirovini se 1965. sa suprugom preselio u nedaleki Arlesheim i nastavio suradnju s Goethenaumovim Odjelom za znanost i Antropozofskim društvom.

Bavio se i astronomijom te je napisao knjižicu o Halleyevom kometu, u kojoj razmatra duhovnu prirodu kometa (Der Halley'sche Komet: Vom Geistig-Wesenhaften der Kometen-Natur).

Slike