Depiera, Vittorio, odvjetnik, fotograf amater (Tinjan, 15.IV.1871. – ?, 8.IV.1926.).

Otac Felice i majka Anna, rođ. Schneditz (Šnedić) imali su dvanaestero djece, sedam sinova i pet kćeri. Nisu sva djeca preživjela djetinjstvo, ali nekoliko ih je ostvarilo iznimna životna postignuća te ostavilo značajan trag u povijesti Tinjana, a i šire. Među njima su Camillo Depiera, nekadašnji gradonačelnik Trsta, Lidvina Depiera, prva upraviteljica pošte u Tinjanu, te Mauro Depiera, okulist i voditelj Pokrajinske bolnice u Puli.

Vittorio Ugo, tako mu je krsno ime, rođen je kao peto dijete. Pučku školu polazio je od 1877. u Tinjanu, a od 1881. školovanje nastavlja u Kopru, u državnoj gimnaziji, gdje je maturirao 1888. Potom je upisao studij prava na Sveučilištu u Gradcu (Karl-Franzens-Universität Graz) te je diplomirao u srpnju 1893.

Kao pripadnik građanskog sloja u ruralnoj sredini, već je krajem XIX. st., odnosno po završetku studija, počeo razvijati svoje hobije – putovanja, lov i fotografija. Godine 1893. posjetio je i fotografirao obližnji Dvigrad, potom se 1895. otisnuo na prekooceansko putovanje u Argentinu, u posjet bratu Ruggeru, a godinu kasnije posjetio je i Grčku i atensku Akropolu. Sa spomenutih putovanja sačuvane su njegove vrijedne fotografije.

Vjenčao se 10.IV.1899. Annom Bartoli, iz rovinjskog talijanskog građanskog sloja, sestrom Mattea Bartolija, odvjetnika i iredentističkog zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču. Tada se preselio u Rovinj, u novoizgrađenu Villu Depiera (danas zgrada Policijske postaje Rovinj). Vittorio i Anna imali su dvoje djece – kćer Piju (Pia Ioanna, rođ. 20.II.1906.) i sina Andreu (Andreas Felix Antonius, rođ. 29.IV.1911.). Pia se 1926. udala za Riccarda Rossija i nastavila živjeti u Italiji, dok sudbina sina Andree nije sasvim razjašnjena. Prema pisanju Enrika Depiere, on je smrtno stradao u nesreći u Alpama, no arhivskim istraživanjima to još uvijek nije potvrđeno.

Vittorio je od 1899. radio kao odvjetnik u Rovinju, u zajedničkom uredu sa šogorom M. Bartolijem. Zastupao je prijestupnike na Okružnom sudu u Rovinju, sve do početka Prvog svjetskog rata. Prema arhivskim spisima suda, kao i člancima iz dnevnog tiska koji je redovito izvještavao o sudskim procesima, čini se da je bio vrlo vješt i cijenjen u svom poslu. Zanimljivost je da se u jednom sudskom sporu našao na suprotnoj strani s odvjetnikom i poznatim političarom Matkom Laginjom. Početkom Prvog svjetskog rata Vittorija sve manje nalazimo u ulozi odvjetnika te je 1916. odvjetnički ured izbrisan iz registra, a M. Bartoli je preminuo 1917.

Vittorio Depiera danas slovi za jednog od prvih fotografa amatera u Istri, s veoma bogatom ostavštinom više od 130 fotografija. Prvi njegovi sačuvani snimci datiraju u 1890., a razdoblje do 1899. možemo promatrati kao "tinjansko razdoblje", budući da tada živi i djeluje u Tinjanu. Snima članove obitelji na obiteljskim okupljanjima, sumještane, pejzaže i panorame, arhitekturu i kulturne znamenitosti sa svojih putovanja. Njegove fotografije prikazuju nenamještene i neformalne motive iz svakodnevnog života Tinjana, ali i razliku između građanske i seoske svakodnevice krajem XIX. st. u Istri.

U "rovinjskom razdoblju" njegovog fotografskog stvaralaštva (1900.–20.) najčešći su mu motivi vlastita djeca u igri, većinom u vanjskom prostoru, zatim panorame Rovinja, a počinje izrađivati i vlastite fotorazglednice, što je bila iznimna rijetkost.

Njegova fotografska ostavština čuva se u Zavičajnoj zbirci Enriko Depiera u Tinjanu.

Prema podacima iz Državnog arhiva u Pazinu, Vittorio je umro od sepse, ali nije navedeno mjesto smrti. E. Depiera piše da je umro i pokopan u Rovinju, ali to (još) nije potvrđeno.

Slike