Okunjevski, Jaroslav (Okuniewsky, Окуневський, Ярослав), liječnik, mornarički časnik (Horodenka, Ukrajina, 5.III.1860. – Horodenka, 24.X.1929.).

Otac Hipolit je bio poznati odvjetnik, osnivač ukrajinske Nacionalne demokratske stranke, poslanik u austrijskom parlamentu, koautor statuta rusko-ukrajinske Radikalne stranke. Jaroslav je na studij medicine u Beč otišao 1877., uzdržavao se stipendijom Ministarstva rata Austro-Ugarske Monarhije. Ubrzo je postao članom ukrajinske akademske nacionalno-domoljubne udruge Sič, u Slavenskom almanahu objavljivao je tekstove o povijesti Ukrajine.

Po diplomiranju je zbog korištenja stipendije Ministarstva rata morao raditi u vojnoj službi, pa je raspoređen u Pulu, gdje je ostao 33 godine, napredujući do čina kontraadmirala. Radio je u Mornaričkoj bolnici, gdje je dvije godine bio i ravnatelj, ali je i mnogo putovao sudjelujući u ekspedicijama austrougarske ratne mornarice po Sredozemlju i svim oceanima, posjetivši brojne gradove na svim kontinentima. Svoje je dojmove zapisivao, bavio se fotografijom i sakupljanjem zanimljivih predmeta, ali je cijela ostavština uništena u Drugom svjetskom ratu.

Neko je vrijeme obnašao dužnost načelnika glavnog stožera saniteta Monarhije, pa je povremeno živio i u Beču. Radio je na poboljšanju medicinske skrbi na brodovima i u pulskoj bolnici, pratio je napredak medicine u svijetu, znatno je doprinio razvoju pomorske medicine.

Pored materinskog jezika, govorio je engleski, francuski, talijanski i njemački. Godine 1899. vjenčao se s Otilijom Miller s kojom je imao dvije kćeri, Doru (Theodoru), rođenu u Puli 1900., i Olgu (Oli), rođenu u Brnu 1902.

Poslije raspada Monarhije vratio se u Ukrajinu gdje je sudjelovao u zbivanjima 1918.-22., a neko je vrijeme obavljao visoke dužnosti u zdravstvu. Potom je do smrti živio s bratom u Horodenki, a supruga je ostala u Beču. Radio je kao liječnik u vlastitoj ordinaciji i u mjesnoj bolnici koju je pomogao izgraditi još 1909. Iako nije imao mirovinu, jer su poljske vlasti odbijale isplaćivati mirovinu bivšim pripadnicima austrijske vojske, skromnim je sredstvima pomagao zdravstveni sustav i obrazovanje djece bez roditelja.

Preminuo je iznenada od srčanog udara, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici.