Humar, Zdenka (udana Ralca), liječnica-pedijatrica, sveučilišna profesorica i stručna spisateljica (Kopar, 13.VIII.1913. – Ljubljana. 14.I.1991.).

Otac Ivan bio je sudski službenik, majka Josipina rođ. Blažič.

Klasičnu gimnaziju završila je u Mariboru, studirala je medicinu, najprije u Ljubljani, potom u Zagrebu, gdje je diplomirala 31.III.1938. Specijalizaciju je započela na odjelu za ginekologiju i porodništvo mariborske bolnice, nastavila na pedijatriji zagrebačke klinike, gdje je volontirala od ožujka 1940. Krajem srpnja 1941. upućena je na rad u dječje oporavilište na otoku Lokrumu kraj Dubrovnika, a pola godine kasnije u Dječju bolnicu u Sarajevu, gdje je ostala do oslobođenja grada u travnju 1945. Potom je četiri mjeseca liječila partizanske vojnike u Tuzli, ali je oboljela i tri godine se oporavljala.

U razdoblju od 1948. do 1956. radi kao asistentica na Pedijatrijskoj klinici u Ljubljani. U međuvremenu je specijalistički ispit iz pedijatrije položila 1950. u Zagrebu, a 1953. polazila u Parizu tečaj iz socijalne pedijatrije. Na povratku posvećuje se organizaciji preventivne i kurativne ambulantne zdravstvene skrbi za djecu u Ljubljani i Sloveniji. Djelovala je u savjetovalištima za djecu u Ljubljani, gdje je 1954. sudjelovala u inicijativi UNICEF-a za uspostavljanje Središnjeg dječjeg dispanzera, čija je upraviteljica bila od 1956. do umirovljenja 1982. U djelatnost dispanzera uvela je kontinuirano cijepljenje djece, zdravstveni odgoj i sustavne preglede djece. Poticala je sustavnu zdravstvenu zaštitu djece u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Sudjelovala je u brojnim dodiplomskim i poslijediplomskim edukacijama zdravstvenih djelatnika svih profila, psihologa i socijalnih radnika, bila je mentorica brojnih diplomskih radova. Znanstvenu titulu docentice za pedijatriju stekla je 1962., a kao vanjska suradnica Katedre za pedijatriju Medicinskog fakulteta u Ljubljani predavala je do 1969. socijalnu pedijatriju i razvoj djeteta te vodila studentske vježbe na Pedijatriji. Predavanja je držala i u Narodnom sveučilištu, Školi za roditelje, Osvobodilnoj fronti, Crvenom križu i dr.

Bila je aktivna u pedijatrijskoj sekciji Slovenskog liječničkog društva, članica i predsjednica niza društvenih tijela (odbora, savjeta, komisija itd.) za zdravstvo, a posebno za zaštitu majke i djeteta te za djecu s tjelesnim i psihičkim smetnjama na lokalnoj, republičkoj i državnoj razini, članica koordinacijskog odbora za UNICEF i dr. Aktivno je od 1950-ih sudjelovala na jugoslavenskim kongresima pedijatara te tuzemnim i inozemnim seminarima i drugim stručnim skupovima posvećenim zaštiti majke i djeteta, u Sarajevu, Ohridu, Portorožu, Beogradu, (Zapadnom) Berlinu i dr.

Autorica je više stručnih članaka na slovenskom i srpskohrvatskom jeziku u Medicinskom glasniku, Zdravniškem vestniku, Babiškom vestniku, zbornicima i drugim publikacijama. Objavila je radove: Zdrav otrok – mamina sreča (Ljubljana 1960., drugo prerađeno izdanje 1964.), Strah ovira otrokov razvoj (Ljubljana 1966., suautorica Milica Bergant), Otrok odklanja hrano (Ljubljana 1968., suautorica Slavica Pogačnik-Toličič) i Hematološke vrednosti pri dojenčkih: Razlike med rezultati iz vene in iz kapilare na prstu (Ljubljana 1976., suautori Boža Kavčič, Toni Okorn, Metka Ozimič i dr.).

Dobitnica je Nagrade glavnega mesta Ljubljane (1973.).