Fjȏnda (tal. fionda), naziv u Istri za praćku s rašljama (rogovile, vilorogi), drevnu dječju igračku.

Izrađivala bi se od dijela grane s prirodnim oblikom rašalja, a na vrhove rašlji privezala bi se gumena uzica (goma, laštik), najčešće izrađena od zračnice za bicikle, koja bi služila za odapinjanje (uglavnom) kamena s kožnoga ležišta (pecet/a, koram) na sredini uzice.

Fjonda nije bila samo igračka jer su djeca gađala i određene mete radi izravne koristi, od šišarki (onih jestivih s pinjolama) do raznih životinja, najčešće ptica (grlice, drozdovi, vrapci, kosovi…). Pamti se da su u godinama velike oskudice nakon Drugoga svjetskoga rata mnogi dječaci tako pridonosili prehrani obitelji.

Praćka je najstarije bacačko oružje za daljinsku borbu, staro najmanje 10.000 godina. U antičkim vojskama su postojale posebne postrojbe praćkara (naoružanih praćkama koje su izbacivale olovne, keramičke ili kamene projektile nakon trostruke kružne vrtnje u kožnoj vrećici na kraju užeta ili praćkama koje su se sastojale od štapa na kraju kojega se nalazilo ležište za projektil), što se protegnulo i u srednji vijek. Koristile su se i za lov. Nakon pojave vatrenoga oružja praćka, osobito ona s rašljama, postupno postaje dječja igračka.

U novije vrijeme se na pulskom Velom Vrhu najprije povremeno, a potom svake godine u kolovozu organizira Svitsko prvenstvo u hitanju s fjondami.

Slike