Šenk, Slavica, plesna pedagoginja i koreografkinja (Karlovac, 15.VIII.1948. – Karlovac, 6.X.2019.).

Školu za klasični balet u Zagrebu upisala je s generacijom 1968./69., no odustaje pred diplomskim ispitom. Na poziv Silvije Hercigonje uključuje se u rad Maloga kazališta Trešnja kao voditeljica baletnih tečajeva i tu započinje njezino oblikovanje kao plesne pedagoginje.

Krajem 1970-ih je od tečajeva S. Hercigonje formirana službena, gradska Škola za balet, u kojoj Šenk bez diplome nije mogla raditi te se 1978. seli u Pulu (u Istru je rado dolazila i ranije, a i majka joj je bila porijeklom iz Istre), gdje počinje voditi Plesni studio u Pionirskom domu (danas Dječji kreativni centar). U tom prostoru 1991. osniva s Lindom Milani Studio za stvaralačke aktivnosti mladih Zaro, u kojem vodi Plesni studio.

Kroz svoj radni vijek, pomnožen s 350-ak djece koja su godišnje pohađala Plesni studio, baletnim i plesnim vještinama te glumi i bivanju na sceni podučila je oko deset tisuća djece. Jednako bogat koreografski opus neizostavan je dio njezina prinosa kulturi i kazališnoj umjetnosti Pule, ali i šire. Suradnja s poznatim pulskim umjetničkim dvojcem, Francijem i Arinkom Blašković, rezultirala je autentičnim umjetničkim predstavama koje su odisale snažnim pulskim i anarhističkim karakterom.

Specifičan autorski potpis kontinuirano je potvrđivala kroz brojne zapažene i nagrađivane plesne i dramske predstave: Bio jednom (1981.), Peljepuga (1982.), Svjetokružna Hihi Haha (1983.), Labudasto jezero (1985.), Trnoružica (1986.), Klauni (1988.), Balet? (1991.), Snjeguljica i sedam patuljaka (1993.), Klauni 1 i 2 (1994.), Kako je Bog stvorio svijet (1996.), Čarolinka (2000.), Svako dijete zna (2003.) i mnoge druge.

Bila je i ostala sinonimom za Plesni studio Zaro, rasadište plesača i mjesto stasanja skupine osebujnih plesnih umjetnika (Alexandra Mišić/Madsen, Ognjen Vučinić, Roberta Milevoj, Matija Ferlin, Andrea Gotovina i dr.), koji su svojim specifičnostima i talentom nesumnjivo obilježili hrvatsku suvremenu plesnu scenu početkom 21. st. Među njezinim učenicima iz 20. st. ističe se Sabina Valić koja je plesnu karijeru nastavila u Arizoni (Sjedinjene Američke Države).

Njezina predanost i kvaliteta te značaj rada u kulturi javno su priznati 2001. kada je odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

S košarkašem karlovačkog Željezničara Tomislavom Pavletićem Člibijem imala je sina Roberta, akademskog glazbenika koji se proslavio kao proizvođač sanduka za instrumente koji su lakši od samog instrumenta. Njegove kofere kupovali su poznati svjetski glazbenici. Tvrtku je prodao 2005. i kupio zemlju u Blatuši kraj Vrginmosta, gdje je otkrio i promicao novu kulturu života u skladu s prirodom.

Slavica je po umirovljenju napustila Pulu i pridružila se sinu 2006. na imanju u Blatuši.

Slike