Rinaldi, Renato, novinar, urednik, pjesnik i pripovjedač (Oprtalj, 8.IV.1889. – Oprtalj, 6.III.1914.).

Otac Matteo bio je općinski tajnik, majka Maria Dell'Osto. Pohađao je gimnaziju u Kopru, ali ju je napustio prije mature, zbog neprihvaćanja školske discipline, te se kao 17-godišnjak vratio u rodno mjesto.

Godine 1909. seli se u Pulu gdje započinje novinarsku, potom i uredničku karijeru u dnevniku Il Giornaletto di Pola Giovannija Timeusa. U drugom kvartalu 1911., od prvog broja 25.III. do konca lipnja, uređivao je pulski iredentistički tjednik La Fiamma.

Nakon što su mu propali planovi o boljem zaposlenju u Veneciji, otišao je u tršćanski Il Piccolo, gdje je obavljao niže uredničke poslove.

Godine 1912. obolio je od tuberkoloze pluća te se vratio se u rodni Oprtalj gdje je umro s nepunih 25 godina.

U pjesništvu se javio 1910. zbirkom Canti za čije je stihove, pretežno zavičajnog karaktera, pisac predgovora, profesor književnosti Ferdinando Pasini (predavao je i u Puli), naglasio da su previše pod utjecajem talijanskog pjesnika Giovannija Pascolija. Toga je utjecaja bilo osjetno manje u drugoj zbirci pjesama Vecchie arie (1912.) u kojoj je Rinaldi objavio i 14 prerađenih pjesama iz Canti. Autor je i triju pripovjedaka La parabola della Fiamma, Il ritorno i Tusneda.