Rusić (Rusic, Ružić), Rita, model, pjevačica, filmska glumica, producentica i redateljica, spisateljica (Poreč, 16.V.1960.).

Otac Ardel Ružić, zemljoradnik, majka Fiorella rođ. Kocijančić, domaćica.

S roditeljima i starijom sestrom Ljerkom otišla je 1964. živjeti u Italiju, pa su neko vrijeme proveli u kampu za strance u Capui, u Kampaniji. Poslije su se nastanili u gradu Busto Arsizio u Lombardiji gdje je završila osnovnu školu, zatim srednju zubotehničku školu "Cesare Correnti" u Milanu. Studirala je na Medicinskom fakultetu milanskog Sveučilištu, ali nije završila.

Visoka 1,75 cm igrala je četiri godine košarku u Bustu Arsiziju.

Medicinom se nikad nije bavila, a zarađivati je počela kao 17-godišnji fotomodel u Milanu te je od 1977. do 1981. pozirala najprije za katalog trgovinske tvrtke Postal market, pa za automobilističku industriju Fiat, američke tvrtke Tampax i Timex te francuski Cognac. Zanimljivo je primijetiti da je u tom vremenu, dolazeći ljeti u rodni kraj, bila Miss Sante Marine (ugostiteljsko izletište kraj Vabrige) i Miss Zelene Lagune (u istoimenom porečkom turističkom naselju).

Filmsku karijeru započela je 1981. u filmu Asso, redateljskog dvojca Castellano & Pipolo, a prvi ju je preporučio poznati pjevač Adriano Celentano. Godinu kasnije dobila je ulogu u filmu Attila, flagello di Dio, istog redateljskog dvojca, s Diegom Abatantuonom u glavnoj ulozi. Producent je bio Vittorio Cecchi Gori i tu je počela njihova ljubavna veza. Vjenčali su se 1983. i u braku su bili do 2000.

Godine 1982. dobila je ulogu u filmu Grand Hotel Excelsior, opet u režiji Castellana i Pipola. Uz glumu počela je pjevati te je 1984. snimila singl Love Me Or Leave Me Now, a sljedeće godine s A. Celentanom skladbu Sex Without Love, koja je izvedena i u njegovom filmu Joan Lui - Ma un giorno nel paese arrivo io di lunedì. Iste godine dobila je ulogu u filmu Il Pentito Pasqualea Squitierija, partnera glumice Claudije Cardinale. Isti redatelj 1988. snimio je film Russicum - i giorni del diavolo u kojem je igrala s oskarovcem Fahridom Murrayem Abrahamom.

Godine 2006. počela glumiti u televizijskoj seriji 48 ore, a 2009. dobila je ulogu u filmu Polvere Massimiliana D'Epira i Danila Proiettija.

Ipak na filmu Rusić je najpoznatija i najuspješnija kao producentica. Sa suprugom Vittoriom i sestrom Ljerkom producirala je čak 47 filmova, većinu kao samostalna producentica. Najveći uspjeh u Italiji imala je 1996. filmom Il Ciclone, redatelja Leonarda Pieraccionija, u Europi filmom Nirvana (1997.) Gabrielea Salvatoresa, koji je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Svjetski uspjeh postigla je filmom La vita è bella (1997.), glumca i redatelja Roberta Benignija, nagrađenim brojnim priznanjima, među kojima i Oskarom (1999.) za najbolji strani film, najboljeg glumca i najbolju originalnu glazbu.

U sezoni 1997.–98. od prikazivanja filmova u kinima producentska tvrtka Cecchi Gori, zahvaljujući i Riti, inkasirala je 230 milijardi lira. No, Vittorio je svejedno bankrotirao, najprije s nogometnim klubom Fiorentina, potom s producentskom tvrtkom koja je nosila i ime njegovog oca Marija.

U brakorazvodnoj parnici Rusić je dobila 4 milijarde lira te je s kćerkom Vittoriom otišla živjeti u Miami Beach (SAD). Sa sestrom Ljerkom otvorila je u Rimu tvrtku Rita Rusić Company u kojoj producira filmove.

Sudjelovala je u brojnim televizijskim emisijama, među kojima su realityji The Factory, Thank God You Are Here i Grande Fratello VIP, a bila je i u žiriju talijanske verzije Plesa sa zvijezdama. Napisala je knjigu Jet sex. Diario erotico sentimentale (Milano 2008.).

Godine 2015. najavila je i režiju filma naslovljenog I giorni di vento, s autobiografskim elementima, ali film je još u produkciji.

Godine 1988. sa sestrom Ljerkom i prijateljem Ivanom Pavičevcem posjetila je Pulu i rođake te pjevala u jednoj emisiji Radio Pule.

Uvijek se smatrala Hrvaticom, ima talijansko i hrvatsko državljanstvo. Što se tiče njezina prezimena, u matične je knjige upisana kao Ružić, a u Italiji se, izvan razdoblja kad je bila Rita Cecchi Gori, pisala kao Rusic da bi odnedavna bila Rusić. Ponegdje se može pročitati da su joj se roditelji izvorno prezivali Roselli, ali da su im jugoslavenske vlasti prezime promijenile u Ružić. Prema dostupnim podacima, obiteljsko prezime se u vrijeme Austro-Ugarske pisalo Rusich (prema hrvatskoj grafiji bilo bi Ružić), a u Kraljevini Italiji je 1936. dekretom bilo promijenjeno u Russi.

Slike