Vivoda, Lino, službenik, publicist, društveno-politički aktivist (Pula, 4.V.1931. – Sanremo, 4.VII.2022.).

U rodnom gradu završio je osnovnu školu, a iselio se s obitelji u masovnom egzodusu u veljači 1947. Dospjeli su u La Speziju gdje su osam godina živjeli u Sabirnom centru izbjeglica „Ex Regia Caserma Ugo Botti”. U La Speziji je završio licej te je radio kao službenik u lancu robnih kuća La Rinascente 1958.-61, a zatim u Imperiji u Ministarstvu rada od 1963. do umirovljenja 1996.

Bio je član i dužnosnik L'Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (ANVGD, Nacionalna udruga Julijske Venecije i Dalmacije, organizacija koja okuplja ezule): predsjednik njezinog odbora u La Speziji 1960.-70. te predsjednik odbora u Imperiji. Od 1961. bio je više od 40 godina član Nacionalnog odbora i Središnjeg izvršnog odbora ANVGD-a, a kao nacionalni povjerenik omladinske udruge Gruppi Giovanili Adriatici bio je i njegov potpredsjednik. Na kongresu u Rimu 2002. imenovan je počasnim nacionalnim odbornikom ANVGD-a.

Bio je i suosnivač i član Slobodne Općine Pula u egzilu (Associazione Libero Comune di Pola in Esilio) od 1965. te njezin predsjednik (gradonačelnik) 1985.-93., potpredsjednik 1984.-85. Unione degli Istriani (Unija Istrana) i počasni predsjednik, kao i predsjednik Circolo Giuliano-Dalmata za Liguriju od 2004.

Marljivo je surađivao s listom L’Arena di Pola i brojnim drugim novinama i časopisima, utemeljitelj je i politički direktor časopisa Istria Europa od veljače 1993. Autor je više knjiga o pulskom i istarskom egzodusu: Bruno Artusi e gli esuli da Pola (Cremona 1986.), L'Esodo da Pola – agonia e morte di una città italiana (Piacenza 1989.), Campo profughi Giuliani Caserma Ugo Botti La Spezia (Imperia 1998.), Antonio Carbonetti – giornalista esule dalmata (Imperia 2000.), L’Associazione Libero Comune di Pola in Esilio (sessant’anni di cronache della diaspora polesana) (Trieste 2005.), Quel lungo viaggio verso l’esilio – Pola-Ancona-Bologna-La Spezia (Imperia 2008.), In Istria prima dell’esodo – autobiografia di un esule da Pola (Imperia 2013.). Objavio je i više tekstova u časopisima (Pagine Istriane) i zbornicima (In questo quadro di fuga biblica in Fronte italiano - c’ero anch’io, ur. Giulio Bedeschi, Milano 1987.).

Godine 1977. odlikovan je naslovom Cavaliere Ufficiale dell’Ordine al Merito della Repubblica Italiana (Službeni vitez Reda za zasluge Talijanske Republike). Dobio je više novinarskih nagrada: „Antonio Carbonetti” za esej L’esodo trent’anni dopo; nagrađen je u Gradu 1985. za elaborat L’emigrazione giuliano-dalmata nel mondo, u Veroni je 2001. dobio „Premio Tanzella”. Dobio je i „Premio della Cultura Anno 2003”, nagradu koju dodjeljuje Predsjedništvo talijanske Vlade – Odjel za informiranje i izdavaštvo „za marljivu djelatnost pisca zavičajne povijesti”.

Obilježen gubitkom brata u pokolju u pulskoj Vargaroli/Vergaroli (18.VIII.1946.), nastojao je dokumentirati odgovornost OZN-e za tu tragediju.

Opširni citati njegovih radova nalaze se u novijim knjigama povjesničara Raoula Pupa, Giannija Olive, Marija Dassovicha i drugih.

Umro je u bolnici u Sanremu, a pokopan je u Imperiji.