Odjeljenje zaštite naroda (OZN, Ozna), jedinstvena i centralizirana organizacija koja je bila ustrojena po vojnim načelima, a bavila se uglavnom unutarnjim poslovima.

Stvorena je na temelju odluke vrhovnoga zapovjednika Josipa Broza - Tita od 13.V.1944. pri Povjereništvu za narodnu obranu Nacionalnoga komiteta oslobođenja Jugoslavije. Godine 1946. izlazi iz njegova sastava i ulazi u sastav Ministarstva unutarnjih poslova te dobiva naziv Uprava državne bezbjednosti (UDB). Tek 1952. prestaje biti vojnom formacijom.

Tijekom ljeta 1944. u Istri je počelo organiziranje Ozne i postrojba PPK-a (Protiv pete kolone). Te su dvije organizacije bile zadužene za otkrivanje, hvatanje i kažnjavanje (likvidaciju) špijuna i „narodnih neprijatelja“. Do proljeća 1945. otkriven je i uhvaćen veći broj špijuna i kolaboracionista, od kojih su neki likvidirani. Nekima krivnja nikada nije dokazana. Ozna je djelovala na temelju dojava, pa su uhićenja često bila rezultat osobnih sukoba i želje za osvetom. Činjenica je da pripadnike Ozne u njihovu radu nije kontrolirao nitko osim njihovih nadređenih u samoj organizaciji. Na početku 1945. pod nazivom Zadaci NOO-a pri oslobođenju u novim krajevima utvrđen je postupak preuzimanja gradova i uklanjanja neprijateljskih elemenata prema kojem je u oslobođenim mjestima Ozna imala najvažniju ulogu, odnosno neograničenu vlast: podređeni su joj bili svi organi civilne vlasti i vojska. Samovoljna uhićenja i likvidacije provodila je tijekom cijele 1945., bez obzira na negodovanje naroda, a ponekad i NOO-a.

Njezino postojanje i povijesna uloga, ali ne i zločini koje je počinila, djelomice su bili opravdani kaotičnim poraćem i specifičnim prilikama borbe za pripojenje Istre Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj i Sloveniji.