Robić, Ivo
Robić, Ivo, glazbenik, pjevač i skladatelj zabavne glazbe (Garešnica, 28.I.1923. – Rijeka, 9.III.2000.).
Sin sudskog službenika Stjepana i Marije rođ. Legin.
Pjevati je počeo već kao tinejdžer u zboru, a svirao je i violinu u školskom sastavu u Bjelovaru. Nakon srednje škole, sredinom Drugog svjetskog rata, dolazi u Zagreb da bi studirao pravo. Istodobno počinje pjevati po zagrebačkim barovima. Ujesen 1943. bio je unovačen u Prosvjetnu bojnu Odgojnog odjela u Ministarstvu oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske (NDH) čime je izbjegao odlazak na bojišnicu, a pjevati je nastavio i na radiju (Državna krugovalna postaja Zagreb).
U poraću nije kažnjen za javno djelovanje u vrijeme NDH te polazi Državnu muzičku školu u Zagrebu, u kojoj je 1946. počeo skladati. Te se godine vjenčao s Martom Goleš, koja će mu tijekom glazbene karijere biti i menadžerica. Prvu ploču snimio je 1949. za Jugoton. Kratko pjeva na mariborskom radiju, a 1950. počinje pjevati u opatijskom hotelu Kvarner. Sljedeće je godine snimio poznatu Serenadu Opatiji sa stihovima Zvonimira Krkljuša.
Počinje nastupati na festivalima i 1953. pobjeđuje na Zagrebačkom festivalu s pjesmom Ljube Kuntarića Ta tvoja ruka mala. Sredinom 1950-ih počinje pjevati i u inozemstvu, u Njemačkoj, a za čehoslovačku diskografsku kuću Supraphon snima 1956. prvu inozemnu singlicu. Iste godine Jugoton objavljuje i njegovu prvu longplejku (LP) Pjeva vam Ivo Robić.
S mladom Zdenkom Vučković pobjeđuje 1958. na prvom Opatijskom festivalu (pjesma Moja mala djevojčica skladatelja Milutina Vandekara na tekst Alke Ruben).
Godine 1959. potpisuje ugovor s hamburškom diskografskom kućom Polydor za koju snima Morgen, skladbu švicarskog skladatelja Petera Mössera (Moesser), u aranžmanu i uz pratnju orkestra Berta Kaempferta, koja je postala svjetski hit. S Kaempfertom i njegovim orkestrom snimio je za Polydor jedan LP i 14 singlica, među njima i pjesmu Fremde in der Nacht. Moguće je da je njezin izvorni autor bio Robić, koji ju je, po pričanju supruge Marte, pod naslovom Ta ljetna noć bio poslao na Splitski festival, ali nije prošla selekciju. Potom je njezino autorstvo prepustio Kaempfertu koji ju je prepjevao na njemački, a 1966. na engleskom ju je, kao Strangers in the Night, snimio i proslavio američki pjevač Frank Sinatra.
Osim na Zagrebačkom, Opatijskom i Splitskom festivalu Robić je nagrade osvajao i na Melodijama Istre i Kvarnera, Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, Muzičkom festivalu Slavonije i drugdje.
Tijekom polustoljetne glazbene karijere snimio je oko 150 skladbi, među kojima je i više autorskih uspješnica poput Rodni moj kraju (1947.), Srce, laku noć (1954.), Samo jednom se ljubi (1957.), Mužikaši (1966.) i dr. Bio je svestrani glazbenik te je svirao glasovir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas.
Godine 1960. nastupio je i u prvom jugoslavenskom filmu u boji Ljubav i moda igrajući samoga sebe.
Osim festivalskih nagrada, dobio je i Zlatnu ploču Polydora za milijun prodanih singlica, Brončanog lava Radio Luxembourga i Zlatnu Jugotonovu pticu za milijun prodanih LP-a. Dobitnik je Nagrade Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost (1981.) i Porina za životno djelo (1997.). Bio je i počasni predsjednik Hrvatske glazbene unije.
Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju, a 2013. jedna je ulica u Zagrebu dobila njegovo ime.
Na opatijskoj Slatini, na dijelu nazvanom Hrvatska ulica slavnih, dobio je 2007. zvijezdu, a 2010. spomen-ploču na Lungomareu, kraj marine u Ičićima.
Opatija i njezino susjedstvo Robiću su još od 1950-ih postali drugi dom. Sa suprugom je u Ičićima, na predjelu zvanom Smokvica, kupio zemljište i 1959. počeo graditi kuću u koju su se uselili četiri godine kasnije i gdje su otada provodili velik dio godine. Kockastu kuću ravnoga krova u arhitektonskom stilu 1960-ih projektirao je Zdravko Bregovac, arhitekt čiji potpis nosi opatijski hotel Ambasador, hotel Lanterna u Rapcu, turistička naselja u Medveji i Mošćeničkoj Dragi te druga turistička zdanja. Kuću je Robić bio zaštitio kao umjetničko djelo, a u dogovoru sa suprugom, oporučno ju je ostavio Riječkoj nadbiskupiji za njezine vjerske potrebe. Podalje od kuće izgrađen je zvonik, a ona je 2003. preuređena u kapelicu posvećenu sv. Ivanu od Boga te služi kao privremena župna crkva župe Ičići.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar