Šalamun, Tomaž, književnik, pjesnik, prevoditelj (Zagreb, 4.VII.1941. – Ljubljana, 27.XII.2014.).

U mladosti je živio u Kopru, gdje 1960. završava gimnaziju, a u Ljubljani 1965. studij povijesti i povijesti umjetnosti.

Bio je klasik moderne slovenske poezije, najprevođeniji autor, eksperimentator, avangardist, jezikotvoran i provokativan, član „verbo-voko-vizualne“ umjetničke skupine OHO.

Kraće je, od 1969., radio u ljubljanskoj Modernoj galeriji i, od 1971., na Akademiji za likovnu umjetnost. Zatim se posvećuje isključivo poeziji, uz solidnu svjetsku recepciju.

Uzdrmao je pjesničku tradiciju i nacionalne mitove. Prije pojave prve zbirke Poker (1966.), za koju je rekao da ide na živce jedino komunistima, malograđanima i klerikalcima, donoseći neobičnu životnu radost, rano razdoblje obilježeno je pjesmom Duma 1964, uz politički progon. Establišment je izazvala i alegorijska, metaforična, antiautoritarna pjesma Zakaj sem fašist (izvorno 1969.).

Poetska čitanja imao je najčešće na američkim sveučilištima.

Od 2005. bio je izvanredni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2013. njezin redoviti član. U Sjedinjenim Američkim Državama bio je slovenski kulturni ataše u New Yorku (1996.-2000.), a 2008. gostujući profesor kreativnog pisanja na sveučilištu u Richmondu (Virdžinija).

Objavio više od 40 zbirki, a reprezentativno je izdanje izabranih pjesama Kdaj, 2011. Više od 30 njegovih knjiga je prevedeno na blizu 20 stranih jezika.

Uz pjesništvo i sam je prevodio, bio je i antologičar i prozaik.

Među brojnim nagradama izdvajaju se Jenkova, Prešernova, Njegoševa i Struških večeri poezije.