Lerotić, Ivica, sudionik Domovinskog rata, pukovnik Hrvatske vojske (Nijemci, Srijem, 28.III.1957. – Pula, 27.V.2023.).

Po zanimanju je bio tekstilni tehničar, prije rata radio je u vukovarskoj tekstilnoj industriji Vuteks. Bio je među prvima koji su se dragovoljno pridružili obrani domovine kao zapovjednik Mjesne zajednice „Sedmi blok“ u Vukovaru.

U ratu je ranjavan dvaput. Nakon pada Vukovara odveden je u logor u Srijemsku Mitrovicu gdje je proveo devet mjeseci, od čega gotovo dva u samici. Razmijenjen je u zadnjoj razmjeni ratnih zarobljenika, nakon čega odlazi u Lučko gdje se ponovno aktivirao u Hrvatskoj vojsci.

U Domovinskom ratu ostao je bez supruge, oca, brata i nećakinje.

Pulski Vukovarac, kako su ga od milja zvali, u Puli je pronašao dom 1993. kada je stupio u službu zapovjednika za logistiku u Središtu za obuku i odgoj vojnika Muzil. Umirovljen je 1996. u činu pukovnika.

Bio je predsjednik pulske udruge Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) 18 godina.

U Puli je bio poznat kako jedan od začetnika Mimohoda hrvatskih branitelja Istarske županije na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te kao organizator obilježavanja Dana sjećanja za žrtvu Vukovara 1991. Svake godine u Vukovarskoj ulici u Puli mimohodom i paljenjem svijeća, pod nazivom „I u mom gradu Vukovar svijetli“ odavala se počast svim poginulim i ranjenim braniteljima.

Lerotić je nositelj Spomenice Domovinskog rata 1990.-92. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana te Redom hrvatskog križa. Dobitnik je Spomen plakete Vukovar 1991. i brojnih zahvalnica, a među kojima se ističe ona HVIDR-e koju je dobio za vođenje pulskog ogranka kao jednog od najboljih u Hrvatskoj.

U prigodi Dana grada Pule, 5.V.2024., Lerotiću je posmrtno dodijeljeno priznanje kao zaslužnom građaninu, a koje je preuzela njegova supruga Jadranka.