Skira, Lino, majstor vitraja (Barbići kod Raše, 15.III.1940. – Pula, 6.V.2024.)

Otac mu je bio Grga, a majka Lucija rođ. Mohorović.

Osnovnu školu završio je u Raši gdje je već s 11 godina radio kao kinooperater. Nakon završene srednje škole u Labinu započeo je studij elektrotehnike u Zagrebu za što je dobio stipendiju. No, studij je napustio krajem 1950-ih da bi se zaposlio u raškom rudniku. Učinio je to na poziv majke da joj financijski pomogne u odgoju mlađih članova obitelji budući da im je otac Grga umro 1943., kada je Lino imao svega tri godine. Nakon odsluženog vojnog roka preselio se u Pulu 1962. te se zaposlio u Elektromehanici, a kasnije u Elektroistri gdje je proveo čitav radni vijek do mirovine.

Njegova je karijera samoukog umjetnika počela gotovo slučajno 1980. tijekom turističkog posjeta tadašnjoj Čehoslovačkoj gdje je u dvorcu, udaljenom 30 kilometra od Praga, upoznao umjetnike koji su izrađivali vitraje. Od tada je svaki slobodan trenutak koristio za odlazak kod talijanskog majstora vitraja Cesarea Pascuttija u mjestu Aiello del Friuli za učenje te zahtjevne tehnike oblikovanja prozorskih ploha od raznobojnih prozirnih staklenih pločica međusobno povezanih olovnim okvirima.

Skira se nije zadovoljio samo klasičnim tehnikama vitraja i tiffany-tehnikom, nego je počeo raditi i slike lijepljenjem stakla na staklo i vezivanjem ultraljubičastim zrakama. Riječ je o tehnici koju je sam izmislio, a izrađivao je i slike raznih dimenzija i motiva, sakralnih ili profanih. Motive je kreirao, sam ili u dogovoru s naručiteljima, u ateljeu u sklopu obiteljske kuće u Puli.

Prvo ohrabrenje za svoj umjetnički obrt doživio je u Rovinju 1982. na kulturnoj i likovnoj manifestaciji Grisia. Tamo je izložio vitraj (100 x 80 cm) koji je prodao posjetitelju iz Njemačke.

Veliku pažnju je posvetio uređenju javnih i privatnih prostora diljem Istre i šire. Njegov najpoznatiji rad su vitraji u pulskoj zgradi Fine (jedan od 49 m2, a drugi od 18 m2). Materijale potrebne za izradu tog velikog vitraja, staklo i olovo, naručio je direktno iz američke tvornice u čemu mu je pomogao sin Dean koji je u to vrijeme studirao u New Yorku.

Često je isticao vitraje u crkvi Krista Spasitelja na pulskom Velom vrhu. Riječ je o tri vitraja na tri prozora na kojima su prikazani Krist Spasitelj, Majka Tereza i kardinal Alojzije Stepinac.

Radio je vitraje za mnoge druge sakralne objekte: Eufrazijevu baziliku u Poreču, Katedralu i Franjevački samostan u Puli te mnoge crkve: Majke Božje u Šijani, sv. Lovre u Premanturi, sv. Antona u Puli, svetište Majke Božje u Karojbi, sv. Martina u Vrsaru, također u Bujama, Humu, Pomeru, Banjolama, Štinjanu, Trvižu, Pazu, Ustrinama (Cres), Roču, Motovunu i Podlabinu.

Vitraje je Skira realizirao i u više prostora: kafe-baru Forum u Labinu, u turističkom naselju Vabriga, u nekoliko pulskih objekata: zgradi Croatia osiguranja te kafe-barovima Bounty i Uliks. Opremio je četiri broda sovjetske brodarske kompanije izgrađene u Uljaniku, uredio jahtu libijskog čelnika Muamara al-Gadafija (jedan vitraj i 38 lampi) te izradio vitraje prikazane u filmu Glembajevi Antuna Vrdoljaka (1988.)

Njegovo stvaralaštvo predstavljeno je na izložbi Vitraji 2023. u Puli, ali i na drugim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj je rad višestruko nagrađivan. Surađivao je s poznatim umjetnicima, poput Milana Legovića i Marčela Brajnovića.

Sa suprugom Elizabetom imao je kćer Dalidu i sina Deana, dizajnera rasvjete koji je nakon brojnih međunarodnih uspjeha, nagrada i priznanja 2022. dobio zadaću osvjetljavanja božićnih jaslica na Trgu svetog Petra u Vatikanu.

Slike