Zlatanović, Bratislav (Bato), glazbenik i tekstopisac (Vučitrn, Kosovo, 20.VIII.1955. – Pula, 8.III.2024.)

Otac mu je bio Blagoje, a majka Javorka rođ. Stanković.

Osnovnu školu završio je u Kosovskoj Mitrovici. S 15 godina otac ga je upisao u vojnu srednju školu. Prve tri godine pohađao je Mornaričko-tehničku podoficirsku školu za pitomce Jugoslavenske ratne mornarice „Karlo Rojc“ u Puli, a maturirao je u splitskoj Lori. Upravo je za vrijeme srednjoškolskih dana počeo čitati i pisati poeziju. Zaposlio se u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici u Splitu, a vojsku napustio početkom 1990-ih i odonda mu jedini posao bio pisanje pjesama. Nakon 25 godina života u Splitu, na nagovor supruge vratio, prije 2000., u Pulu, gdje su zajedno živjeli narednih 25 godina.

Karijeru tekstopisca počeo je 1978. s Kićom Slabincem i pjesmama Pusti noćas svoje kose i Bila je tako lijepa, bila je tako mlada. Onda je 1980. Miki Jevremović osvojio drugu nagradu na Splitskom festivalu sa Zlatanovićevom pjesmom Staro vino.

Kasnije su na Splitskom festivalu njegove pjesme četiri puta pobijedile.

Napisao je oko dvije tisuće tekstova pjesama za mnoge hrvatske pjevače: Mišu Kovača (Ti si pjesma moje duše, Čovjek bez adrese, Budi jači od vjetra), Terezu Kesoviju (Oči duše, Ako se vratiš, Reci mi, idi), Zlatka Pejakovića (Nećemo noćas doma, nećemo do zore, Kad napuste te svi, Nesretnik sam od rođenja), Zdravka Škendera (Ne mogu da te zaboravim, Suze ljubavi, Ako nas život rastavi), Milu Hrnića (Vrati se, Bez tebe, Dalmacijo ljubav si vječna), Dražena Zečića (Nitko nema dva života, Pokidat ću lance sve, Sokole), Meri Cetinić (Ne sudite mi noćas, Ako ostaviš me ti, Nek te čuvaju anđeli), Doris Dragović (Ovo je naša krv, Ispuni mi zadnju želju, Srce vuče južnom kraju), Olivera Dragojevića (Neka se drugi raduju), Tedija Spalata (Gospode moj, Zlatna krunica), Petra Grašu (Prosjak ljubavi), Jasmina Stavrosa (Prohujalo s vihorom)... S Tončijem Huljićem je napravio više od sto pjesama za Magazin (Gdje Neretva hladna teče, Duša južnjačka).

Pisao je pjesme i za brojne istarske pjevače: Elija Piska (Zadnja momačka noć, Raduj se životu), Sergia Pavata (Noći istarske, Fešta istriana), Vesnu Nežić Ružić (Suze na rastanku, Kako tebe ne voljeti), Alena Vitasovića (Ptice umiru pjevajući, Ludo srce), Lidiju Percan (Da mi tebe Istro ni, To je Istra), Marinellu (Život na sto, Samo žena), Serđa Valića (Zakantaj Istro, Istrijanski reggae, Bolje krepat nego molat). Napisao je i pjesmu (s Natašom Vivoda) T so tartufi pravi (poznatiju kao Buzetska cura), koju su izvodili buzetski glazbenici.

Sa suprugom Nadom imao je kćer Ivanu i sinove Marija i Bojana.