Jadran iz Rovinja je hotelsko-turistička tvrtka osnovana 1954.

Sljednik je turističkog društva Rovinj i prethodnik Jadran-turista d. d.

Turističko društvo Rovinj osnovano je 1953. da bi već iduće godine preraslo u ugostiteljsko poduzeće Jadran koje je s 15 radnika i smještajnim kapacitetom od 45 kreveta u hotelu Jadran ostvarilo 13 610 noćenja. Tijekom 1956. pripaja se poduzeću Otok Katarina i počinje poslovati pod zajedničkim imenom Jadran Rovinj. Novo je poduzeće preuzelo odmaralište na otoku Sv. Katarina s 217 kreveta u čvrstim objektima i 200 u šatorima. Riječ je o dvorcu Milewski, nekadašnjem vlasništvu poljsko-litavskog grofa Ignacyja Milewskog.

Početkom 1960. Jadranu se priključuje i poduzeće Crveni otok s dvorcem obitelji Hütterott na otoku Sv. Andrija. Istodobno se adaptira dvorac na Sv. Katarini, a 1963. gradi depandansa kao njegov aneks. Godine 1965. Jadranu se priključuje ugostiteljsko poduzeće Monte Mulini sa svojim hotelom i dvije depandanse na istoimenom brdu nasuprot starogradske jezgre. Tako nastaje hotelsko–turističko poduzeće Jadran koje je raspolagalo s 1089 „u čvrstom smještaju“ i tri tisuće mjesta u autokampovima.

Jadran je 1964. izgradio depandansu na Crvenom otoku, a potom moderni hotel Lone. Godinu kasnije izgrađen je hotel Park s atraktivnim pogledom na stari grad Rovinj. U 1967. otvaraju se depandanse hotela Lone i Park, a 1969. hotel Istra na Crvenom otoku. Iste godine gradi se još jedna depandansa na Sv. Katarini kao aneks dvorca Milewski. Otvaraju se kampovi Monsena s turističkim naseljem i Porton Biondi.

Jadran je 1970. izgradio Eden, prvi rovinjski hotel A kategorije, a potom Villas Rubin, turističko naselje izgrađeno kao replika primorskog grada. U njegovom nastavku nastala je nova turistička zona Polari koja je dnevno mogla ugostiti 10 000 turista.

Najznačajnija integracija dogodila se 1972. kada su se udružili trgovačko-proizvodno poduzeće Rovinj i hotelsko-ugostiteljsko poduzeće Jadran čime je nastalo hotelsko-trgovačko i proizvodno poduzeće Jadran, koje je ubrzo postalo jedno od vodećih turističkih poduzeća na istočnoj obali Jadranskog mora.

Jadran postaje Složena organizacija udruženog rada (SOUR) 1978. kada je uz hotele, turistička naselja i autokampove, a preko Jadrankomerca raspolagao s 54 prodavaonice i velikim skladištima. Jadranprodukt je obrađivao 77 hektara poljoprivrednog zemljišta i raspolagao s proizvodnim kapacitetima od 830 tisuća jedinica u proizvodnji vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića. Preko Osnovne organizacije udruženog rada (OOUR) Kooperacija okupio je poljoprivredne proizvođače Rovinjštine od kojih je otkupljivao njihove proizvode, a izgradnjom jednog hektara plastenika i 25 hektara povrtnjaka na Turnini stvoreni su uvjeti za intenzivni razvoj povrtlarske proizvodnje.

Jadranprodukt je u svojim pogonima tvornice oranžade godišnje proizvodio 14 700 hektolitara bezalkoholnih pića. U tvornici likera se godišnje proizvodilo 2180 hektolitara alkoholnih pića dok je podrum prerađivao 50 vagona grožđa. Povrtlarska proizvodnja dostizala je 150 vagona, plastenička 40 vagona, otkup od kooperanata 120 vagona povrća i 30 vagona grožđa.

Početkom 1980-ih Jadran doživljava nov poslovni iskorak. Uz novi hotel Montauro (1982.) gradi se zatvoreni bazen. Otvara se i novi autokamp Veštar (1983.) i zabavni centar Monvi u obliku istarskog gradića s trgom u kojem se okupljalo preko pet tisuća posjetitelja. Jadran je sudjelovao i u osmišljavanju nautičke ponude, prvo kroz Aquatel s plovećim apartmanima, a potom zajedničkim ulaganjem s ACY-jem u prvu rovinjsku marinu s 400 vezova.

Vrhunac Jadrana bio je od sredine 1970-ih do sredine 1980-ih kada su bilježili dvije trećine ostvarenih noćenja na području ondašnje općine Rovinj.

Jadran je puno ulagao i u podizanje životnog standarda svojih radnika. Početkom 1984. osnovana je stambena zadruga zatvorenog tipa Jadrandom. Usmjerenom stambenom izgradnjom izgrađeno je naselje sa 185 kuća na području Valbrune, a velik dio radnika dobio je stanove ili povoljne stambene kredite. U vrijeme Jugoslavije radnici su nakon turističke sezone koristili slobodne dane. Potom su pomagali u obrezivanju vinograda i voćnjaka, a prije sezone su pripremali kampove i njihov okoliš te bojali stolariju.

Rekordnu godinu Jadran bilježi 1986. kada ostvaruje 2 183 543 noćenja. Svega pet godina kasnije, početkom srpnja 1991. evakuirano je više tisuća turista iz Rovinja zbog rata u Sloveniji. Te ratne 1991. imao je 1566 stalnih zaposlenika i ostvario prihod od 934,4 milijuna hrvatskih dinara i rashod od 1,59 milijardi. Gubitak te godine iznosio je 661,9 milijuna. U vrijeme Domovinskog rata većina objekata ostala je prazna.

Odluku o pretvorbi u dioničko društvo donio je radnički savjet na sjednici održanoj 26.VI.1992. Predsjednik radničkog savjeta bio je Natale Medak, a ostali članovi bili su: Damir Delfar, Nedeljko Doblanović, Marijan Mohorović, Anton Rabar, Klaudio Sinčić, Slavko Janko, Ivan Matohanca, Elviana Sošić, Vladimir Kablar, Ivica Radetić, Zvonko Gorin, Milan Bratulić, Aldo Banko, Josip Starčić, Dragan Ugrin i Klara Fabris. Za provedbu pretvorbe radnički savjet je imenovao peteročlanu komisiju: Ivan Šorić (predsjednik), Silvano Ive, Nada Sergović, Odette Sapač i Gracijela Flego.

Jadran-turist Rovinj d. d. nastao je 31.XII.1993. nakon provedenog postupka pretvorbe kada je obavljen upis dioničkog društva u sudski registar. Time je formalno prestalo postojati društveno poduzeće Jadran.

Jedan od najznačajnijih direktora Jadrana 1970-ih bio je Gino Matošović, a u vrijeme donošenja odluke o pretvorbi direktor je bio Ivan Šorić koji je ujedno bio posljednji direktor Jadrana i prvi direktor Jadran-turista.