„Vladimir Gortan“ je mješovita srednja škola osnovana 1946., koja od 1947. djeluje u Bujama.

Smještena je u zgradi s Gospodarskom školom s obrtničkim zanimanjima, broji oko 200 učenika, a nastavu izvodi 30-ak profesora. Tijekom školske godine 2024./25. škola ostvaruje rad u nekoliko programa: (1) opća gimnazija, (2) turizam i ugostiteljstvo za zanimanje hotelijersko-turistički tehničar i (3) ekonomija, trgovina i poslovna administracija za zanimanje komercijalist.

Odluka o otvaranju niže gimnazije s hrvatskim nastavnim jezikom u Bujama donesena je krajem 1945., a svečano je otvorena 29.IX.1946. u zgradi osnovne škole u Juricanima kao prva srednja škola na Bujštini s hrvatskim nastavnim jezikom. Prvi školski sat je održala prof. Nada Zgombić-Bonefačić, a školsku godinu su pohađala 42 učenika.

Već 28.II.1947. škola je preseljena u Buje kao političko središte, ali i zbog interesa velikog broja učenika iz udaljenih mjesta za domskim smještajem. Đački dom i škola smješteni su u zgradu željezničke stanice u Bujama. Školska 1947./48. započela je u novoj političkoj situaciji. Savezničke trupe napustile su Pulu, a prema mirovnom ugovoru uspostavljena je granica na Mirni, čime je Bujština bila odijeljena od Jugoslavije pripadajući Slobodnom Teritoriju Trsta. Pomoć Bujštini stizala je iz svih krajeva Hrvatske, a patronat nad gimnazijom preuzeo je Savez tekstilaca. Iz Hrvatske su dolazili potrebni profesori, nastavnici i učitelji.

Zbog neodgovarajućeg smještaja u zgradi željezničke stanice te se školske godine nastava odvijala u zgradi osnovne škole na talijanskom jeziku, a đački je dom preseljen u Garibaldijevu ulicu nasuprot uljari. Puno razumijevanje za novonastale smještajne potrebe gimnazije pokazala je novoformirana uprava Jugoslavenske armije u Kopru pa je odlučeno da se izgradi nova gimnazijska zgrada.

Nastava u novoj zgradi započela je u drugom polugodištu 1950./51., od kada gimnazija nosi ime Vladimira Gortana.

Školska godina 1951./52. obilježena je burnim političkim događajima kada se Tripartitnom deklaracijom pokušalo uspostaviti jednostrano teritorijalno rješenje i čitav ovaj kraj prepustiti Italiji. Val protestnih mitinga i manifestacija u kojima su prednjačili učenici i nastavnici te škole nije prestao tijekom čitave 1951.

Londonskim memorandumom 1954. Bujština je priključena Jugoslaviji, a u posjet Bujama i gimnaziji dolazi 21.XI.1954. predsjednik države Josip Broz Tito.

Od 1958. u Općinskoj skupštini Buja se raspravljalo o postupnom zatvaranju škole zbog materijalnih i kadrovskih problema. Stalnih je nastavnika bilo malo, nedostajale su gimnastička dvorana i školska radionica. No, početkom 1960-ih se ustalio dio nastavnog kadra, broj učenika bio u porastu, a društveno-političke i privredne organizacije Bujštine počele su rješavati materijalne i prostorne probleme.

Dograđeno je osam učionica, započela je izgradnja dvorane za tjelesni odgoj, a potom se pristupa izgradnji politehničkog dijela škole.

Do osnivanja Srednjoškolskog centra „Vladimir Gortan“ 1972. bilo je više pokušaja otvaranja i drugih srednjih škola na Bujštini jer je razvitak privrede zahtijevao i druge profile stručnih kadrova i kvalificirane radne snage. U Bujama od 1960. do 1965. djeluje ekonomska škola, koja je trebala zamijeniti bujsku gimnaziju. U tom sukobu koncepcija prednost je dobila gimnazija jer je ona bila bolje rješenje za Bujštinu u spremanju kadrova za daljnje školovanje u višim i visokim školama.

Opća srednja škola s talijanskim nastavnim jezikom u Bujama je počela raditi 1970. Školske godine 1970./71. hrvatska gimnazija pokreće opću srednju školu ekonomsko-upravno-turističkog i elektrometalskog usmjerenja. Tijekom 1972. obavljene su pripreme za udruživanje hrvatske gimnazije i opće srednje škole s talijanskim nastavnim jezikom u jedinstvenu organizaciju udruženog rada. Od 1.I.1973. započinje s radom jedinstvena srednja škola pod nazivom Srednjoškolski centar „Vladimir Gortan“ Buje, kasnije nazvan Centrom usmjerenog obrazovanja.

Školske 1978./79. prestaje rad gimnazije kao glavne okosnice srednjeg školstva na Bujštini. Školske godine 1984./85. škola je ostala na samo jednoj neproizvodnoj struci jer je te godine prestao upis u odgojno-obrazovno usmjerenje. Ovakva promjena obrazovnog sustava srednjeg školstva nepovoljno se odrazila u školskoj godini 1985./86., kada se bilježi nagli pad upisa učenika u prve razrede. Oko 40 % učenika prvih razreda otišlo je u druge centre širom Istre ili u Socijalističku Republiku Sloveniju, gdje će potražiti mogućnosti općeg obrazovanja i pripremiti se za budući studij. Godine 1990. nestaju centri usmjerenog obrazovanja i osnovne organizacije udruženog rada. Školske 1991./92. ponovno započinju upisi u srednje četverogodišnje škole, gimnazije, ekonomske, tehničke i druge, te srednje trogodišnje industrijske i obrtničke škole. Povratak gimnazije omogućio je mladima Bujštine da se ponovno u svojoj sredini pripreme za daljnje školovanje na višim i visokoškolskim ustanovama.

Sredinom 1990-ih škola dijeli zgradu s Gospodarskom školom s obrtničkim zanimanjima, zbog čega se rad u školi odvijao u dvije smjene. Povratak u jednu smjenu dogodio se od školske godine 2015./16.

Školom su upravljali, u različitim političko-ekonomskim okolnostima i utjecajima spajanja i odvajanja, direktori, ravnatelji i ravnateljice Ivo Carić (1952.-60.); Branko Vidović (1961.-79., 1984.-88.); Miroslav Marić (1979.-84.); Tomislav Lovrinović (1988.-91.); Ivan Škoro (1991.-2004.); Mirjana Filić, v.d. (2004.-06.); Ana Zubčić Kuhar (2006.-20.) i Dolores Mihelić Malbašić (od 2020.).

Simbol škole je mašna ukrašena točkicama, kakvu je nosio Vladimir Gortan.