Katnić (Cateni), Ervin (Ervino), nogometaš (Pula, 2.II.1921. – Split, 10.V.1979.).

Odrastao je u pulskom Starom gradu. Otac mu je bio Antonio, rođen u Puli, a majka Antonia Glavich, rođena u Ročkom Polju.

Dekretom prefekta Istarske pokrajine cijeloj je obitelji 1931. prezime (dotad pisano Katnich) promijenjeno u Cateni.

Počeo je igrati nogomet u pulskom Libertasu, klubu sa sjedištem kraj Arene i igralištem u kamenolomu Malusà, gdje ga je 1938. zapazio Grionov igrač i kapetan Rudi Tomich te doveo u svoj klub. Odigrao je tri sezone u Serie C (1938./39.-1940./41.), istaknuvši se kao brz i fizički moćan obrambeni igrač na mjestu lijevoga braniča (gdje je zamijenio upravo Tomicha). Premda niske i nabijene građe, zbog čega je dobio nadimak Cugno (kunj; klin, kajla), imao je veliku skočnost i dominirao u zračnim dvobojima. Prema novinskim izvješćima, pod vodstvom trenera Angela Piccaluge vjerojatno je prvi u Italiji igrao u ulozi libera, što je prvi put zabilježeno na prvenstvenoj utakmici protiv Fiumane odigranoj 14.I.1940. na riječkoj Kantridi. Ideja slobodnog obrambenog igrača (difensore libero) nastala je 1930-ih u Švicarskoj (za što je zaslužan trener Karl Rappan u ženevskom Servetteu), a u talijanskom je nogometu prihvaćena nakon Drugog svjetskog rata, kada su je počeli primjenjivati Tršćani Mario Villini i Nereo Rocco te Trevizanac Giuseppe (Gipo) Viani.

Katnićevo igranje za Grion prekinuto je 1941. pozivom u vojsku. Služio je u južnoj Italiji do kapitulacije u rujnu 1943., kada ga zarobljavaju Saveznici. Pristupio je 1944. Prvoj tenkovskoj brigadi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) u Tarantu, gdje ga pronalaze predstavnici obnovljenog Hrvatskog športskog kluba Hajduk koji je u južnoj Italiji igrao prijateljske utakmice s momčadima britanskih postrojbi kao klub NOVJ te mu Katnić pristupa i igra na turneji.

Nakon rata trajno ostaje u splitskom klubu postavši nezamjenjiv igrač na mjestu centarhalfa, jedan od ključnih u jednoj od najboljih generacija Hajduka, s kojim je osvojio naslove prvaka Hrvatske 1945. i 1946. te prvaka Jugoslavije 1950. i 1952. Povukao se 1953., nakon što se razbolio po povratku s turneje po Južnoj Americi. Za Hajduk je odigrao 369 utakmica (106 prvoligaških) i postigao 28 zgoditaka.

Nije zabilježio ni jedan nastup za reprezentaciju Jugoslavije (ima jedan nastup za B reprezentaciju 1949.), premda je bio pričuvni igrač na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950.

Po okončanju igračke karijere, na nagovor Tončija Blaškovića i starijeg brata Pina (Giuseppea) Katnića, nakratko se vratio u Pulu, gdje je u sezoni 1953./54. trenirao NK Uljanik. Bio bio je aktivan u organizaciji nogometnih trenera Splitskog nogometnog saveza, a 1957.-58. trenirao je Val iz Kaštel Starog (kada se i igrački reaktivirao).

Slike