Rakar, Atilij, jezikoslovac, povjesničar književnosti, romanist (talijanist), sveučilišni profesor (Movraž, 7.III.1931. – 31.X.2010.).

Otac Ivan bio je radnik, majka Ivana, rođ. Kocijančič, domaćica.

Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Kopru, Gorici te Ljubljani, gdje je maturirao 1950. na klasičnoj gimnaziji. Na ljubljanskom sveučilištu na Filozofskom je fakultetu (FF) upisao romansko-slavensku grupu predmeta, s talijanskim jezikom i književnošću kao glavnim predmetom i slovenskom književnošću kao drugim. Diplomirao je 1957. radom Barok v pridigah Janeza Svetokriškega, za koji je dobio i Prešernovu nagradu za studente.

Nakon studija bio je od 1957. nastavnik u Srednjoj ekonomskoj školi u Kopru do 1962., kada postaje asistent na ljubljanskom FF. U akademskoj godini 1962./63., uz stipendiju talijanske Vlade, usavršava se na sveučilištu u Firenci, a 1976. bio je na tromjesečnom tečaju talijanskog jezika i književnosti za strance na sveučilištu u Perugii.

Povijest književnosti doktorirao je godinu dana prije, u travnju 1975., na pjesništvu Umberta Sabe, tezom Troje tem v genezi Sabove poezije. U lipnju iste godine izabran je za docenta povijesti talijanske književnosti. Na matičnom fakultetu bio je predstojnik Odjela za romanske jezike i književnost te član uređivačkog odbora časopisa Acta neophilologica. Bio je i član upravnog vijeća međunarodne udruge za studij talijanskoga jezika i književnosti AISLLI (Associazione Internazionale per gli Studi di Lingua e Letteratura Italiana).

Bio je posvećen proučavanju tršćanske talijanske književnosti te starije književnosti, osobito barokne, i pjesničkih škola koje su utjecale na slovensku književnost.

Objavio je brojne znanstvene radove na slovenskom i talijanskom jeziku, među kojima se, uz diplomski rad i doktorsku disertaciju koji su i fragmentarno objavljivani, ističu: „Alternative sožitja med dvema narodoma in njihovi odsevi v obmejni književnosti“ (Sodobnost, 39, 11, 1963., 1063-1069); „Pubblicazioni dantesche in lingua slovena“ (u Dante nel mondo, Firenze 1965., koautor Stanko Škerlj); „Dante v slovenskoj publicistiki v obdobju 1922 do 1964“ (Zbornik o Danteu, Beograd 1968., 159-162); „Nekatere značilnosti Sabovih pesmi iz dvajsetih let“ (Linguistica, 15, 1975., 133-153); „Il Saba dei Versi militari“ (La Battana, 48, rujan 1978., 5-23); „Liki in prizori iz Tomizzove Istre“ (Primorska srečanja, 21/22, kolovoz 1980., 150-153); Rerum vulgarum fragmenta“ (pogovor u Francesco Petrarca. Stihi, Ljubljana 1980., 158-191); „Quattro poesie omonime, un tema e le sue implicazioni (Per una lettura di Saba)“ (Acta neophilologica, 14, 1981., 85-103); „Katedra za zgodovino italijanske književnosti in njene naloge na slovenskoj univerzi“ (Anthropos, 4-6, 1981., 352-355); „I concetti di malattia e di salute nei romanzi di Italo Svevo“ (Acta neophilologica, 15, 1982., 97-103); „L'«ora grande» di Saba“ (La Battana, 67, ožujak 1983, 5-20); „La stagione sabiana di Figure e canti“ (Acta neophilologica, 16, 1983., 25-47); „Nekateri motivi Sabove lirike in njihovo ozadje“ (Primorska srečanja, 43, listopad 1983., 335-338); „Alcune caratteristiche della narrativa di Svevo“ (Cultura meridionale e letteratura moderna, I modelli narrativi dell'età moderna, Atti dell'XI Congresso dell'Associazione Internazionale per gli Studi di Lingua e Letteratura Italiana, Napoli 1985.), „Machiavelli in fenomenologija oblasti” (predgovor u Niccolò Machiavelli. Politika in morala, Ljubljana 1990.).

Za ukupnu sveučilišnu djelatnost dobio je 2003. počasni naslov zaslužnog profesora (emeritus) Sveučilišta u Ljubljani, a 2004. odlikovan je titulom komendatora Reda zvijezde talijanske solidarnosti (Ordine della Stella della Solidarietà Italiana, danas Red talijanske zvijezde / Ordine della Stella d'Italia).