Nučić Vojković, Mila (Bogumila), književnica i glumica (Ljubljana, 8.II.1912. - Varaždin, 8.VIII.1992.).

Djetinjstvo i ranu mladost provela je u rodnome gradu, Zagrebu i Mariboru. Srednju i glumačku školu svoga oca, redatelja i pedagoga Hinka Nučića, završila je debitiravši u ulozi Ofelije 1932. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Također je glumila u Banja Luci, Splitu, Subotici, Varaždinu, Puli (npr. u Celjskim grofovima, Ženama na Niskawuori, Hasanaginici, Silasku Orfeja), Mostaru itd. Interpretirala je klasične, često i naslovne, uloge: Ofeliju u Hamletu, Kasandru u Trojankama, Klitemnestru u Elektri, Gertrudu u Hamletu. Nastupala je i u komedijama, suvremenim dramama, burleskama, igrokazima, operetama. Nagrađivana je za nekoliko uloga, primjerice u predstavama: Bez krivnje krivi, Silazak Orfeja, Nesporazum i Mišolovka, 1976., kada se i oprostila od pozornice.

Od 1930-ih, a najintenzivnije 1960-ih i 1970-ih godina XX. st., pisala je za odrasle i djecu: pripovijesti, romane, novele, crtice, dramske tekstove, igrokaze, poeziju. Rijetko je objavljivala i tiskala pa su joj književni radovi većinom pohranjeni u HAZU-u. Dio ostavštine objavljen je recentno: Lutkica (podnaslov: Krčki roman) i pripovijest Dječak na moru, u istome svesku 1995.; Kontadina (podnaslov: Istarski roman) i fantastična drama Jedno sutra donosi nam jezu, u istome svesku 1998.; te roman Brodić zlatnih jedara, novele Što je s tobom Azra i Djetinjstva, u istome svesku 2001.

Kontadina je realistično ali vješto napisan roman o djevojci Veronici koju čitatelj prati u rasponu od djevojčice do tragično razočarane žene u kolopletu klasnoga, nacionalnog, nesretne ljubavi; štivo bez ideologijskih opterećenosti, ostvareno uvjerljivim i isključivo književnim sredstvima, koje, napisano 1960., tek čeka pravu kritičku ocjenu i književnopovijesno mjesto u kontekstu suvremene hrvatske književnosti.