Franko, Ivan Jakovič (Франко, Іван Якович), književnik, pjesnik, znanstvenik, publicist i politički djelatnik (Nahujeviči, Galicija, 27.VIII.1856. – Lavov, 28.V.1916.).

Sin je seoskog kovača. Maturirao je u gimnaziji u Drohobiču 1875. i počeo studirati klasičnu filologiju te ukrajinski jezik i književnost na Sveučilištu u Lavovu. Njegova prva književna djela objavljena su u studentskom časopisu Druh, čijem se uredništvu pridružio 1875. Uhićen je 1877. zajedno s Mihailom Pavlikom, Ostapom Terleckim i drugima zbog širenja socijalističke propagande, nakon što je privukao pozornost policije svojom političkom i izdavačkom aktivnošću te dopisivanjem s Mihailom Drahomanovom, ukrajinskim socijalistom i autonomistom.

Nakon osam mjeseci provedenih u zatvoru vratio se političkom radu. Pomagao je u organiziranju radničkih skupina u Lavovu, pisao članke za poljske novine Praca i proučavao djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa. S M. Pavlikom je 1878. osnovao časopis Hromadski druh (Громадський друг), koji su vlasti konfiscirale, ali je nastavio izlaziti pod imenima Dzvin i Molot. Ponovno je uhićen 1880. i optužen za poticanje seljaka protiv vlasti. Pušten je na slobodu nakon što je odslužio tromjesečnu kaznu, ali bio je pod policijskim nadzorom i prisiljen prekinuti sveučilišni studij. S Olhom Horužinskom vjenčao se u svibnju 1886.

Tijekom 1888. bio je suradnik časopisa Pravda. Njegove veze sa sunarodnjacima iz Dnjeparske Ukrajine (tj. Ukrajine pod ruskom vlašću) dovele su do trećeg uhićenja 1889. Sljedeće godine, uz podršku M. Drahomanova, osnovao je Rusinsko-ukrajinsku radikalnu stranku i sastavio njezin program. Kandidat Radikalne stranke za mjesto u austrijskom parlamentu i galicijskom saboru bio je 1895., 1897. i 1898., ali nije izabran zbog manipulacija administracije.

Uz politički i književni rad, nastavio je sveučilišni studij, prvo (1891.) na Sveučilištu u Černovcima u Bukovini, gdje je pripremio disertaciju o Ivanu Višenskom, a zatim na Sveučilištu u Beču, gdje je 1893. obranio doktorsku disertaciju o srednjovjekovnom duhovnom romanu Barlaam i Jozafat pod mentorstvom hrvatskoga slavista Vatroslava Jagića.

Za predavača povijesti ukrajinske književnosti imenovan je 1894. na Sveučilištu u Lavovu, ali nije uspio dobiti katedru za ukrajinsku književnost zbog protivljenja namjesnika Kazimierza Badenija. Sa suprugom je objavljivao časopis Žitje i slovo (Житє і слово) 1894.-97. Blisko se povezao sa Znanstvenim društvom Tarasa Ševčenka (ZDŠ) dolaskom Mihaila Hruševskoga (jedne od najvažnijih ličnosti ukrajinskoga nacionalnog pokreta) u Lavov 1894. Punopravni član tog društva postao je 1899., a 1904. počasni član. Većina njegovih znanstvenih radova, povijesnih i književnih bilješki te recenzija objavljena je u časopisu Zapiski Naukovoho tovaristva im. Ševčenka. Radio je u Etnografskoj komisiji ZDŠ-a i vodio Filološku sekciju (1898.-1908.). Njegovim i trudom M. Hruševskoga ZDŠ se uoči Prvog svjetskog rata razvijao prema cilju da postane akademija znanosti.

Njegovo zdravlje počelo se naglo pogoršavati pa u ožujku i travnju 1908. odlazi na liječenje u slavonski Lipik. Od veljače do travnja sljedeće godine liječio se u Lovranu, boraveći u Villi Central. Unatoč brizi dr. Albina Edera, stanje mu se (kao ni u Lipiku) nije poboljšalo premda se osjećao bolje (prema sjećanju njegova sina Andrija, koji ga je pratio u istarsko lječilište, „otac se iz Lovrana vratio puno zdraviji i aktivniji“). U Lovranu se, unatoč zabrani liječnika, aktivno bavio znanstvenim radom. Najviše su ga zanimala djela poznatih slavenskih znanstvenika, koja je i prevodio. O njegovu boravku u Lovranu svjedoče sačuvana pisma i dopisnice koje je slao članovima obitelji te prijateljima i znanstvenicima.

Stanje mu se stalno pogoršavalo i umire 1916., tijekom Prvog svjetskog rata. Smatra se jednim od glavnih kreatora modernog ukrajinskog nacionalnog identiteta. Bio je poznavatelj hrvatske kulture i tradicije pa je istraživao hrvatski folklor te prevodio djela hrvatskih pisaca na ukrajinski jezik.

Njemu je u čast zapadnoukrajinski grad Stanislavov 1962. preimenovan u Ivano-Frankivsk, a njegovo ime nose i brojne ustanove te ulice i trgovi diljem Ukrajine.

U Lovranu mu je 22.X.2022. u parku Komušćak otkriven spomenik, rad ukrajinskih umjetnika Volodimira i Vasilja Odrehivskih, alegorijska skulpturalna kompozicija Pjesnik i ptica uz sudjelovanje predsjednika Vrhovne rade Ukrajine Ruslana Stefančuka i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Prethodno mu je u Lipiku 2011. otkriveno spomen-poprsje.

Slike