Mascarelli, Bruno – Maskarel(l), slikar, osnivač rovinjske likovne kolonije Grisia (Sarajevo, 18.VIII.1926. – Rovinj, 4.VII.2019.).

Rođen je u obitelji bračkih korijena.

U Sarajevu je pohađao židovsku pučku školu. Bilo mu je deset godina kada mu je 1936. u Zagrebu, u bolnici, umro otac. Potom je u Banjoj Luci, kod skrbnika, pohađao razred s dječacima pravoslavne vjere te nastavio u sarajevskom Zavodu Sv. Vinka kod časnih sestara. Pohađao je gimnaziju u Sarajevu, gdje je osnovao izviđačku skupinu u kojoj je okupio učenike islamske vjeroispovijesti.

Za Drugog svjetskog rata u izbjeglištvu je u Strugi, a kraj rata dočekao je u 101. proleterskoj brigadi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, gdje se bavio ilustracijom plakata. Nakon rata otišao je u Beograd, gdje mu je živio stariji polubrat Mario, grafičar i slikar, te upisao kiparstvo na Umetničkoj akademiji. Ubrzo se preselio u Zagreb, gdje je radio za Oglasni zavod Hrvatske, a 1948. upisao studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Zbog ljubavne afere morao je napustiti Zagreb pa je 1948. pobjegao u Rovinj kod kolege Cesca Dessantija. Tu se stalno nastanio 1950., a pridružili su mu se brojni kolege s akademije (Josip Vaništa, Miljenko Stančić, Ljubo Ivančić i Slobodan Vuličević).

U populacijski opustošenom Rovinju nakon Drugog svjetskog rata promijenio je više adresa i atelijera dok mu mjesne vlasti nisu dodijelile na korištenje prostranu dvokatnicu s mansardom na adresi Grisia 46, gdje se i danas čuvaju njegove uspomene.

Već 1951. priredio je prvu samostalnu izložbu u rovinjskom Domu kulture, ilustrirao lokalne novine Piassa granda i oslikavao javne prostore.

S kolegama Marčelom Brajnovićem, Zorom Matić i Žarkom Naunovićem osnovao je 1953. Grupu Valdibora, koja je te godine imala skupnu izložbu u Puli. Ubrzo je ta grupa s brojnim likovnim umjetnicima koji su svoju inspiraciju našli u Rovinju utemeljila rovinjsku likovnu koloniju, potom i Grisiju, jednodnevnu natjecateljsku likovnu izložbu na otvorenom. Oko Mascarellija se okupila jezgra umjetnika koja je postala poznata kao Rovinjska škola.

Sredinom 1950-ih preselio se u Milano i Novaru te izlagao u Brescii 1955., a potom se 1958. preselio u Pariz, gdje je prvi put izlagao 1959. Postao je suradnik arhitekata, samostalni projektant, dizajner; bavio se urbanističkim i hortikulturnim projektima, studijem svjetla i rasvjetnih tijela. Živio je u Parizu, s dužim ili kraćim boravcima u Italiji, Švicarskoj, Izraelu i Brazilu. U naslovima svojih djela izrađenima u inozemstvu pridavao je nazive po toponimima hrvatskoga, pretežno istarskoga, podrijetla. Ostao je trajno vezan za rovinjsku adresu i aktivnosti povezane s rovinjskom likovnom kolonijom. Sa Z. Matić pokrenuo je osnivanje muzejske zbirke, a 1963. i Umjetničku koloniju Rovinj koja je okupila slikare koji su živjeli i radili u Rovinju. Surađivao je s arhitektima u projektima hotelske arhitekture (Poreč, Opatija). U početku je bio slikar angažiranog realizma, a poslije se okrenuo nadrealnoj transfiguraciji.

Od 1969. uglavnom potpisuje svoje slike kao Maskarel(l).

S Borisom Domagojem Biletićem izradio je 1998. grafičko-pjesničku mapu Istarski rukopisi – Caligrafie istriane.

Imao je više od 80 samostalnih izložbi i više od 160 skupnih izložbi u Europi te Sjevernoj i Južnoj Americi. Uz velik broj nagrada i priznanja, Grad Rovinj i Zavičajni muzej objavili su 2006. o njemu monografiju. Tada je dobio i Nagradu Grada Rovinja za životno djelo.

Od 2024. njegova supruga Marisa organizira Dan otvorenih vrata povodom Mascarellijeva rođendana, pretvarajući obiteljsku kuću u „mjesto susreta umjetnosti, ljudi i uspomena“.