Stilinović, Mladen, konceptualni umjetnik (Beograd, 10.IV.1947. – Pula, 18.VII.2016.).

Otac Marijan bio je glavni urednik novina Borba, glumac i novinar; radio je za različite novine i Radio Zagreb te osnovao nekoliko institucija, uključujući Općinsku galeriju suvremene umjetnosti (današnji Muzej suvremene umjetnosti, MSU). Sa suprugom Nadom rođ. Popović imao je sinove Mladena i Svena te kćer Vesnu. Živjeli su u Pragu, Buenos Airesu (gdje je Marijan bio veleposlanik), Zagrebu i Zadru. Obitelj se vratila u Zagreb 1959., nakon Marijanove smrti.

Mladen je napustio školovanje u drugom razredu srednje škole, ali je studirao talijanski jezik (1979.-80.) na Sveučilištu za strance u Perugii (Università per Stranieri di Perugia), nadajući se da će moći čitati literaturu o anarhiji, koja u to vrijeme nije bila dostupna u hrvatskom (hrvatskosrpskom) prijevodu.

Prvu samostalnu izložbu imao je 1976. u Zagrebu. Ujedno je poticao kolektivno umjetničko stvaralaštvo te je 1969. s prijateljima osnovao studentski kinoklub Pan 69, gdje je djelovao u području eksperimentalnog filma. Bio je član konceptualistički orijentirane Grupe šestorice autora (1975.-78.).

Prvu retrospektivu priredio je 1978. u obiteljskoj kući. Prikazao je svoje filmove, izlagao kolaže, crteže, slike, fotografije, gotovo sve što je stvorio kao neokonceptualni umjetnik i predstavnik Nove umjetničke prakse.

Osim u Zagrebu, često je izlagao u Beogradu te u inozemstvu, u Varšavi (1976.), Modeni, Innsbrucku, Parizu (1977.), Los Angelesu, New Orleansu (1978.), Amsterdamu (1979.), Grazu (1980., 1981.), Ljubljani (1981.) i Frankfurtu (1981.).

Manipulirajući jezikom politike i simbolima komunizma, kritizirao je društvo i društvene čimbenike na subverzivan način i s velikom dozom cinizma. Iako su se njegovi radovi izravno bavili političkim temama, nije imao značajnih problema sa zabranama. Ipak, na Salonu mladih u Zagrebu 1980. zabranjen je njegov rad Rad je bolest – Karl Marx (Work is a Disease – Karl Marx).

Od 1981. do 1983. živio je u Iki s djevojkom Brankom Stipančić, koja je predavala na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Kada je 1983. postala kustosica Galerije suvremene umjetnosti, vratili su se u Zagreb, gdje je Stilinović od 1984. do 1990. vodio Galeriju proširenih medija, ali je organizirao izložbe i u drugim galerijama.

Tijekom tog desetljeća izlagao je u Tübingenu (1982. i 1989.).

Početkom 1990-ih u svijetu se povećao interes za radove umjetnika iz bivših komunističkih zemalja pa je tada započela njegova profesionalna karijera umjetnika. Od tada su njegova djela redovito predstavljana na važnim međunarodnim izložbama, među kojima su one u Dürenu (1990.), Beču (izložba je putovala u Prag, Pečuh i Zagreb, 1990.), Melbourneu (1990., 1998., 2001.), Sydneyu (1991., 1992., 1993., 1996.), New Yorku (1991.), Kopenhagenu (1993.), Budimpešti (1994.), Adelaideu (1996.), Santiago de Chileu (1997.), Buenos Airesu (1998.), Stockholmu (1999.), Beču (1999.), Aucklandu (2001.), a često i Zagrebu i Ljubljani.

Rad Jezične igre izložio je u Galeriji Dante – Marino Cettina u Umagu (1992.). Seriju radova Bijela djela započeo je raditi tijekom rata u Hrvatskoj 1990-ih. Izložba iz tog serijala održana je u Rovinju (1996.).

Institut za suvremenu umjetnost objavio je 1998. monografiju Spomenke Nikitović o Mladenu Stilinoviću te organizirao retrospektivnu izložbu Grupe šest umjetnika diljem Hrvatske. Gordana Brzović i Kristina Leko režirale su 2002. TV film o Skupini šest osoba.

Na publikaciji Rječnik – bol počeo je raditi 2000. Izložio je niz stranica rječnika u Beču (2000.), a zatim cijeli rječnik na Venecijanskom bijenalu (2003.). Tijekom XXI. st. izlagao je na važnim međunarodnim događajima, uključujući bijenale u Sydneyu (2006.), Kasselu (2007.) i Istanbulu (2009.). Potom je izlagao u Ljubljani (2005.), Istanbulu (2007.), Eindhovenu (2008.), Glasgowu (2008.), Innsbrucku (2008.), Parizu (2010.), Budimpešti (2011.), Utrechtu (2012.) i Beogradu (2012.).

U suradnji s B. Stipančić počeo je objavljivati knjige o pojedinim fazama svog opusa: Bol (Zagreb 2003.), Umetnik na delu 1973 -1983 / Artist at Work 1973-1983 (Ljubljana 2005.), Eksploatacija mrtvih 1984-1990 (Zagreb 2007.), Artist’s Books 1972.-2006. (Istanbul/Eindhoven, 2007.), Knjige umjetnika 1972.-2006. (Zagreb 2007.), O novcu i nulama (Graz 2008.), Tekstovi / Texts (Zagreb 2012.), Bijeli radovi / White Works (Poreč 2012.).

Hrvatski filmski savez objavio je 2012. DVD s izborom njegovih filmova iz 1970-ih i kasnijih videoradova pa se njegovi filmovi od tada počinju češće prikazivati.

U proljeće 2013. dijagnosticiran mu je rak pluća i uslijedila je teška borba s bolešću. Liječio se u Zagrebu i Beču, ali je većinu vremena provodio u Rovinju, gdje je stvorio niz radova iz serije Insulting Anarchy. Nakon skupne izložbe u Pittsburghu (2013.), njegova su djela otkupili Carnegie Museum of Art u Pittsburghu, Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku, Centre Pompidou u Parizu, Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofía u Madridu, Van Abbemuseum u Eindhovenu, Moderna Museet u Stockholmu, Kontakt Collection u Beču i MSU u Zagrebu.

U MSU-u izložena je retrospektiva njegovih radova i predstavljena nova monografija Nula iz vladanja (2013.). Godine 2014. imao je samostalne izložbe u New Yorku, Parizu, Valenciji, Beču i Madridu, a 2015. u Mexico Cityju. Osobno je prisustvovao otvaranju mnogih od njih.

U proljeće 2016. pogoršalo mu se stanje i liječenje je prestalo djelovati. Posljednje dane proveo je s B. Stipančić u Rovinju. Nakon dodatnog pogoršanja stanja prevezen je u Opću bolnicu Pula, gdje je preminuo.

Nakon smrti njegovi se radovi i dalje predstavljaju diljem svijeta, na Bijenalu u Veneciji (2017.), u MoMA-i u New Yorku (2020.), u Kinu Valli u Puli (2026.).

Dobitnik je Vjesnikove nagrade (1993.), Nagrade za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2011.) i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2013.).