Pervan Rabelo, Dina, stolnotenisačica i paraolimpijka (Vukovar, 23.IX.1990. – Boston [Massachusetts, Sjedinjene Američke Države], 7.XII.2020.).

Otac Zoran igrao je odbojku, a djed Vladimir Njegić bio je dugogodišnji član i trener u Veslačkom klubu Vukovar.

Zoran i supruga Đurđica, rođ. Njegić, preselili su se 1992. u Pulu. Osim Dine, dobili su i kćer Adu koja je kao veslačica osvojila dva državna prvenstva u kadetskoj kategoriji u samcu (2001.) i juniorskoj kategoriji u dvojcu na pariće (2005.) te 13. mjesto na svjetskom prvenstvu u Brandenburgu 2005. u četvercu na pariće.

Dina je počela trenirati stolni tenis u Stolnoteniskom klubu (STK) Pula još za pohađanja osnovne škole. Već u mlađim uzrastima ostvarivala je zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima. Kao članica hrvatske kadetske reprezentacije sudjelovala je na europskim natjecanjima te osvojila Dječju olimpijadu u Düsseldorfu. Nastupala je za STK Pula u Prvoj hrvatskoj stolnoteniskoj ligi.

Pohađala je jezičnu gimnaziju u Puli. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja osvojila je treće mjesto na Mediteranskim igrama u Austriji, ušla među deset najboljih stolnotenisačica Hrvatske te na Europskom prvenstvu u Bratislavi ostvarila plasman među osam najboljih europskih parova. U godini mature osvojila je naslov juniorske državne prvakinje.

Na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli diplomirala je 2014. povijest te talijanski jezik i književnost. Tijekom studija uspješno je usklađivala akademske obveze i sportske nastupe u Hrvatskoj Superligi te na Europskim sveučilišnim igrama. Osvojila je drugo mjesto u igri parova na prvenstvu Hrvatske.

Bila je i prva žena u Istri koja je svirala bajs.

Zaposlila se kao profesorica pripravnica talijanskoga jezika i književnosti u Ekonomskoj školi Pula. Istodobno je djelovala kao voditeljica i licencirana trenerica mlađih uzrasta u STK Pula.

Iste godine kad je diplomirala pojavili su se prvi simptomi bolesti, nakon kojih joj je dijagnosticiran zloćudni tumor (sarkom) lijevoga koljena.

Nakon amputacije natkoljenice 2018. nastavila je sportsku karijeru u parastolnom tenisu. Već osam mjeseci nakon operacije nastupila je za hrvatsku parareprezentaciju na turniru u Češkoj te se osvajanjem turnira popela na jedanaesto mjesto svjetske rang-liste.

Preminula je u bolnici tijekom priprema za nastup na Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2021.

Prema vlastitoj je želji kremirana; dio njezinih posmrtnih ostataka ostao je s mužem Diegom Rabelom u Bostonu, a dio je položen u kapelicu koju je obitelj napravila njoj u sjećanje u Šišanu pokraj obiteljske kuće.

U spomen na nju od 2021. u Puli se održava humanitarna Memorijalna utrka Dina Pervan Rabelo. Utrku organiziraju članovi obitelji, prijatelji i suradnici, a događaj okuplja velik broj trkača i hodača iz Istre i drugih dijelova Hrvatske. Manifestacija ima humanitarni karakter te se sredstva prikupljena od startnina i donacija usmjeravaju za pomoć djeci i obiteljima suočenima s malignim bolestima te zdravstvenim ustanovama i drugim humanitarnim projektima. U prvih pet izdanja prikupljeno je 67 tisuća eura.

Memorijalna utrka nastala je iz Dinine posljednje želje da se njezina obitelj i prijatelji okupljaju u njezinu čast za vrijeme punog Mjeseca. Iz tih okupljanja razvijena je tradicija godišnjeg sportskog i humanitarnog događaja kojim se promiču zajedništvo, sport i solidarnost.

U Domu sportova Mate Parlov u Puli jedna je dvorana nazvana njezinim imenom, kao i stolnoteniska dvorana u Gimnaziji Pula.

Slike