Rudan, Vedrana, književnica, novinarka i društvena kritičarka (Opatija, 29.X.1949. – ?, 18.VIII.2026.).

Odrasla je u Mošćeničkoj Dragi. Otac Ivan, porijeklom Hercegovac, bio je ribar i vrtlar, a majka Marica rođ. Peršić, porijeklom iz Like, domaćica koju je obitelj prisilila da napusti posao direktorice u vrtićima. Imali su i drugu kćer koja je preminula od raka pluća.

Siromaštvo je Vedranu natjeralo da počne zarađivati od svoje 12. godine prodajući novine i sladoled te noseći kovčege.

Diplomirala je 1973. hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Nakon studija bila je učiteljica, prevoditeljica, turistički vodič, trgovkinja nekretninama, urednica na Hrvatskom radiju i kolumnistica u više hrvatskih tiskovina.

Od 1999. do 2001. objavljeno joj je 40-ak kolumni s nadnaslovom „Strah od pletenja“ u Feral Tribuneu. U istom razdoblju objavljene su joj dvije priče u književnom časopisu Godine nove. Sedamdesetak kolumni, s nadnaslovom „Zloće i povrće“, objavljeno je 2003.-04. u tjedniku Nacional.

Na većini poslova u redakcijama sama je izazvala otkaz zbog svojih radikalnih i nekonvencionalnih stavova (Hrvatski radio, Nacional…). Nova TV prekinula je suradnju jer je stanje u Gazi usporedila s holokaustom na Dan sjećanja na holokaust 2009.

Potpisala je 2017. Deklaraciju o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.

Romane je počela pisati na nagovor prijateljice Nade Gašić, kojoj je posvetila prvi roman. Objavila je 17 knjiga – romane, zbirke tekstova i autobiografiju. Književni uzlet doživjela je već debitantskim romanom Uho, grlo, nož (2002.), kojim je odmah privukla golemu pažnju javnosti, a on joj je osigurao status jedne od najčitanijih autorica u regiji.

Objavila je potom knjige Ljubav na posljednji pogled (2003.), Ja nevjernica (2005.), Crnci u Firenci (2006.), Kad je žena kurva / kad je muškarac peder (2007.), zbirku kolumni Strah od pletenja (2009.), Dabogda te majka rodila (2010.), Kosturi okruga Madison (2012.), U zemlji krvi i idiota (2013.), Amaruši (2013.), Zašto psujem (2015.), Doživotna robija (2016., 2022., 2025.), Muškarac u grlu (2016., 2025.), Život bez krpelja (2018.), Ples oko Sunca: autobiografija (2019.), Puding od vanilije (2021.) i Umrijeti bez stresa (2024.).

Neke su joj prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene tri knjige, u Americi nekoliko priča i tri knjige. Kazališne predstave prema njezinim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Moniki, Budimpešti.

Svoj prvi blog „Za pelene spremni“ objavila je 11.II.2010., a 26.VII.2026. posljednji, „Medicinske sestre odahnut će kad izdahnu“ na mrežnim stranicama https://www.rudan.info.

Više od 16 godina na svojim je mrežnim stranicama komentirala društvene i političke teme te vlastita životna iskustva. Bila je prepoznatljiva po izravnom i polemičkom stilu, kojim je često izazivala snažne reakcije i javne rasprave.

Bila je članica Hrvatskog društva pisaca.

Bila je udana dva puta. S prvim suprugom ima dvoje djece, Asju i Slavena Hrvatina. Drugi put se udala za odvjetnika Ljubišu Drageljevića s kojim je živjela u Rijeci.

Slike