Veith, Georg, časnik, vojni povjesničar i herpetolog (Černovice [Češka], 9.III.1875. – okolica Zilea [Turska], 3.IX.1925.).

Bio je topnički časnik u austrougarskoj vojsci i istraživao povijest ratovanja, osobito u antičko doba, ali ne isključivo. Završio je tehničku vojnu akademiju te je kao mladi poručnik službovao najprije u Braşovu (danas u Rumunjskoj). Od 1899. do 1902. pohađao je Ratnu školu te je potom službovao u Glavnom stožeru. Godine 1906. postao je satnik te je službovao u Temišvaru (danas u Rumunjskoj), a potom u Košicama (danas u Slovačkoj). U Bileću (Bosna i Hercegovina; zapovjedništvo je bilo u Dubrovniku) premješten je 1913. Odatle je sudjelovao u ratnim operacijama u Crnoj Gori i Albaniji tijekom Prvoga svjetskog rata (1914.-18.). U međuvremenu je postao bojnikom, a 1916. potpukovnikom. Poslije rata je napredovao do čina pukovnika, a radio je u Ratnom arhivu u Beču. Tijekom službe u Ratnoj školi počeo se baviti vojnom poviješću.

Prvo djelo koje je objavio bila je opsežna studija Geschichte der Feldzüge Cäsars (Wien 1906.), a dvije godine kasnije kraći tekst „Die Eroberung Istriens durch die Römer 178 u. 177 v. Chr.“ (Streffleurs Milit. Zeitschrift, 2, 1908.), u kojemu je analizirao povijesne i topografske podatke o ratu rimske vojske protiv Histra. Zanimali su ga i Cezarovi i Oktavijanovi ratovi u Iliriku, o kojima je objavio niz studija i monografija. Surađivao je s Johannesom Kromayerom, urednikom serije knjiga o antičkim bojištima (Antike Schlachtfelder: Bausteine zu einer antiken Kriegsgeschichte, 4 knjige, Berlin 1903.-31.). Za tu je seriju napisao nekoliko poglavlja.

Njegovo drugo područje zanimanja bila je herpetologija. O zmijama je ostavio rukopis „Die Reptilen Bosniens und der Herzegowina“, objavljen u Beču tek 1991. (Herpetozoa, Berichte der Österreichischen Gesellschaft für Herpetologie, 3, 3/4). Proučavao je i Cezarove ratove u Maloj Aziji pa je tijekom posjeta sjevernoj Turskoj ubijen u sukobu s mjesnim pastirima dok je proučavao topografiju bitke između Cezara i pontskog kralja Farnaka II. kraj antičke Zele (danas Zile). Pokopan je na mjesnom groblju.

Za njegov historiografski rad Sveučilište u Münsteru dodijelilo mu je 1921. počasni doktorat. Rukopisna ostavština pohranjena je u Državnom arhivu u Beču.