Spongia, Nicolò, svećenik i pravnik (Rovinj, 1729. – Firenca, 10.XII.1797.).

Prva desetljeća svećeničkoga rada proveo je u u župi sv. Eufemije u Rovinju. Vijeće desetorice Mletačke Republike prognalo ga je 23.IV.1762. zbog svađe s jednim rovinjskim svećenikom. Kao doktor obaju prava, nadaren za znanstveni i književni rad, postao je kanonikom Sv. Marka u Rimu. Bio je članom i suradnikom više književnih akademija u talijanskim gradovima, prvak Accademije degli Ardenti u Viterbu te profesor prava, savjetnik i prior Sveučilišta u Bologni.

Sudjelovao je u konklavi za izbor pape Klementa XIV., koji ga je potom imenovao palatinskim knezom i apostolskim protonotarom.

Objelodanjena su mu mnogobrojna teološko-religiozna i književna djela, a mnoga su ostala neobjavljena.