Contarini, grb

Contarini

Contarini, mletačka plemićka obitelj o kojoj ima vjerodostojnih podataka već u XI. st. Pridonijela je mletačkom širenju prema Levantu, a jedan od njezinih ukupno 18 rodova preselio se u Siriju. Postojala je i koparska grana obitelji. Njezinim su imenom nazvani mnogi venecijanski prolazi i ulice. Znatno se obogatila tijekom XIV. i XV. st., velikim dijelom zbog bračnih veza s padovanskom vladajućom kućom Carrara. Iz nje je potjecalo više patrijarha, kardinala, pisaca, vojskovođa, čak osam duždeva. Domenico, dužd 1043. (umro 1070.), obnovio je Gradež nakon što ga je dao zapaliti akvilejski patrijarh i dao je izgraditi crkvu i samostan San Nicolò na Lidu. Iacopo, dužd 1275. (umro 1280.), ratovao je s Anconom i pokorio pobunjene istarske gradove. Andrea, dužd 1368.–82. (umro 1382.), u antimletačkom ratu za Chioggiu (1378.–81.), koji su pokrenule koalicijske snage (Genova, Padova i Ugarska), zarobio je suparničku flotu (24.VI.1380). Zbog svojih je sposobnosti bio hvaljen u mnogim onodobnim kronikama. Francesco, dužd od 1623. (Venecija, 1554. – Venecija, 1624.), vodio je obranu od Austrijanaca i Španjolaca. Nicolò, dužd 1630-ih; u njegovo je doba 1631. podignuta mletačka crkva Santa Maria della Salute. Carlo, dužd (XVII. st.), u bitci kraj Dardanella 1655. pobijedio je Osmanlije. Domenico, dužd 1659.–75. (Venecija, 1585. – Venecija, 1675.), trajno je izgubio Kandiju (1669.). Alvise, dužd od 1676. (umro 1684.), pristao je na savez s papom, poljskim kraljem i habsburškim carem protiv Osmanlija. Obitelj Contarini podržala je reformacijska nastojanja i pokušala provesti dogovor s luteranima na saboru u Regensburgu. Andrea, kojega neki kroničari zovu Giacomo (umro 1430.), došao je u sukob s duždom Francescom Foscarijem, pa je giljotiniran na Trgu sv. Marka u Veneciji. Gaspare, kardinal i veleposlanik (Venecija, 1483. – Bologna, 24.VIII.1542.). Giovanni, slikar (1549.– oko 1604.). Marco, prikupljač glazbenih rukopisa (1631.–1689.). Domenico, mletački poslanik na bečkom dvoru 1684. (XVII. st.). Dogovorio je ulazak Venecije u Sv. ligu protiv Osmanlija. Carlo, urotnik iz 1780. Salvatore, diplomat (1867.–1945.), bio je generalni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova (1920.–25.) i predsjednik povjerenstva za sklapanje ugovora u Rapallu, a 1924. kao talijanski predstavnik sudjelovao je i na pregovorima u Locarnu. Za istarsku i dalmatinsku povijest značajni su Oliviero, rašporski kapetan 1502., u doba kada se sjedište kapetanije nalazilo u samoj utvrdi, a Nicolò, kapetan 1553.–56., Marc’Antonio, 1577.–79. i Bernardo, 1599.–1601. u vrijeme kada je sjedište bilo u Buzetu. Giovanni Battista, general (XVI.–XVII. st.), istaknuo se 1606. u borbama sa senjskim uskocima. Splitski su knezovi i kapetani bili Giacomo (1613.–15.) i Lorenzo (1623.–24.). Andrea, rašporski kapetan (XVII. st.), provodio je 1623.–25. uređenje zapuštenih istarskih gradova Pule, Novigrada i Poreča. Rašporski su kapetani bili još Lorenzo (1627.–29.), Giacomo (1630.–32.), Giacomo (1674.–76.), Domenico (1690.–92.) i Lorenzo (1752.–54.). Generalni providur Dalmacije Girolamo (XVII. st.) u doba Kandijskoga rata (1644.–69.) dao je u Splitu izgraditi nekoliko utvrda. Nicolò, koparski podestat i kapetan na početku XVIII. st. bavio se rješavanjem graničnih sukoba u Istri. U Puli se u XVII. st. spominje Pietro, zapovjednik galije (umro 1631.), koji je u Puli i pokopan, a u XVIII. st. grof Alvise, sin pokojnoga Tomasa.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

E. A. Cicogna, Saggio di bibliografia veneziana, Bologna 1967. (anastatski pretisak); G. Tassini, Curiosità veneziane, Venezia 1970.; G. Radossi, Stemmi di rettori e di famiglie notabili di Pinguente, Atti CRS, 1980.–81., 11; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII. stoljeće), Pula 1995.; S. Bertoša, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do početka XIX. stoljeća, Pazin 2002.; G. Radossi, Monumenta Heraldica Iustinopolitana. Stemmi di rettori, di famiglie notabili, di vescovi e della città di Capodistria, Rovigno–Trieste 2003.

Slučajna natuknica

Boccalari