Došen-Dobud, Anka, učiteljica, odgajateljica, pedagoginja (Krnjeuša kraj Bosanskog Petrovca, 1.I.1920. – 5.II.2022.).

Uslijed rane očeve smrti otišla je u Zagreb gdje je stekla osnovno obrazovanje, a u Sarajevu završila srednju, građansku i učiteljsku školu. Paralelno s učiteljskom službom završila je više razrede gimnazije i stekla gimnazijsku maturu. Grozote Drugog svjetskog rata osjetila je u rodnoj Krnjeuši, a u Breškama kraj Tuzle je školskih godina 1941./42. i 1942./43. predavala u privatnoj osnovnoj školi s pravom javnosti. Nakon rata poduže je vrijeme radila kao učiteljica, prvo u Babincu kraj Bjelovara, pa u Istri, gdje je upućena s većom grupom učitelja. Svoju vokaciju obavljala je u Španidigi te u kotaru Buje (1947.-49.) te je potom bila prosvjetna inspektorica u Istri (1949.-56.).

U Zagrebu je studirala pedagoške skupine predmeta prvo redovno, pa izvanredno do diplome 1957. na Filozofskom fakultetu. Po završetku studija postavljena je za profesoricu Učiteljske škole u Puli na kojoj školske godine 1960./61. obnaša dužnost direktorice. S tog radnog mjesta prešla je 1961. na Pedagošku akademiju u Puli te od 1967. do 1971. obnašala dužnost direktorice. Obavljala je i mnoge druge dužnosti (odbornik Općinske i Kotarske skupštine, predsjednica Savjeta za prosvjetu i izabrani zastupnik u Prosvjetno-kulturnom vijeću Sabora Hrvatske 1969 -73). Godine 1971. zasnovala je radni odnos na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, gdje je bila profesorica predškolske pedagogije i metodike odgojno-obrazovnog rada do umirovljenja 1978.

Njezin Odgoj i obrazovanje u dječjem vrtiću bio je prvi poratni priručnik za predškolski odgoj u nas. Objavila je velik broj članaka u periodicima Pogledi i iskustva (1961.–62., 1966., 1970.), Pedagoški rad (1963., 1977.–79.), Scuola materna (Brescia 1970.), Scuola nostra (Rijeka 1971.), Predškolsko dete (1973., 1975.), Roditelji i škola (1973., 1975., 1977., 1979.), Putevi i dostignuća (1976.). Surađivala u zbornicima i posebnim izdanjima Deset godina gimnazije „Vladimir Gortan“ u Bujama (1956.); Zbornik radova Pedagoške akademije u Puli (1968.); Sretno djetinjstvo (Pula 1968.), Suvremena matematika i predškolsko dijete (Zagreb 1972.); Materinji jezik u dječjem vrtiću (Zagreb 1975.). Bila je urednica biltena Pedagoškog centra u Puli Novim putevima (1956.-59.) i pripremila skripta iz didaktike za studente talijanske narodnosti na Pedagoškoj akademiji u Rijeci (1971.).

Nakon umirovljenja nastavila je svojim radovima sudjelovati na području predškolskog odgoja.

Za svoj rad i doprinos pedagogiji dobila je Orden rada III. reda i nagradu „Ivan Filipović“ (1968.).