Galija (tal. galea, grč. biz. γαλαία: ratni brod, od grč. γαλέη: lasica, nazvana tako zbog brze i okretne plovidbe), plovilo na jedra i vesla, male težine, pokretljivo i manevarski učinkovito, nazočno u Sredozemlju i Jadranu od sr. vijeka do XVIII.st. Bila je duga do 50 m, a široka 6 m, nosivosti oko 300t. Isprva je bila jednojarbolni, a poslije dvojarbolni brod s trokutastim jedrom (preuzetim od Arapa), nazvanim latina (latinsko jedro).

S vremenom je dobila pomoćni jarbol i 25 klupa za veslače (na svakoj klupi po tri vesla i tri veslača). Na bogato ukrašenoj krmi nalazilo se kapetansko mjesto. Namijenjena ratovanju na moru, g. je bila dobro naoružana: već u XIV.st. na pramcu se nalazio top većega kalibra, četiri manja topa na brodskoj kuli i po šest malih topova na bokovima. Posadu (oko 500 ljudi) su činili mornari, topnici, vojnici i veslači. Neke su galije imale upola manje posade, npr. bračke galije, u XV.st. zvane troveslarke (triremis), a u XVII.st. galija, galea, galera i sutil galera (248 članova posade, od toga 200 veslača galijota). Galije i galijice s ist. obale Jadrana sudjelovale su, primjerice, u Lepantskoj bitki 1571. Opisi galija pojavljuju se i u uskočkim nar. pjesmama. U pov. se vrelima spominje i galija bastarda, prostranije i čvršće krme, te većih i širih jedara. Najveća g. (galea grossa), visokih bokova, široka zaobljena korita, s dvama jarbolima i latinskim jedrima, u prvome je redu služila kao trgovačka lađa.