Londonski ugovor

Londonski ugovor (poznat također kao Tajni londonski ugovor), ugovor zaključen u Londonu 26.IV.1915. između zemalja članica Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i Kraljevine Italije. Njime je Italija, za ulazak u rat na strani Antante, trebala dobiti Trentino i južni Tirol do Brennera, Trst, Goricu i Gradišku, čitavu Istru do Kvarnera, uključujući Volosko, Matulje i Kastav, otoke Cres i Lošinj s nizom manjih okolnih otoka, dio sjeverne i srednje Dalmacije od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča na jugu, uključujući Zadar i Šibenik, te otoke u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, od Paga do Mljeta, izuzevši Veliki i Mali Drvenik, Čiovo, Šoltu i Brač. Za Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru predviđena je obala od Voloskog do sjeverne granice Dalmacije, zatim obala od rta Ploča do Drima. Italiji su još obećani Dodekanez i neki posjedi u Albaniji, Turskoj i Africi. Nakon potpisivanja Londonskog ugovora talijanska je vlada 4.V.1915. otkazala ugovor o savezu s Austro-Ugarskom, a 24.V. ušla je u rat protiv bivših saveznika. Iako je Londonski ugovor trebao ostati tajan, hrvatski političar u emigraciji Frano Supilo saznao je od ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Sazonova za njegov sadržaj, nakon čega je Jugoslavenski odbor nastojao spriječiti njegovo oživotvorenje.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Milan Marjanović, Londonski ugovor iz godine 1915. Prilog povijesti borbe za Jadran 1914–1917, Zagreb 1960; Dragovan Šepić, Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje 1914–1918, Zagreb 1970.

Slučajna natuknica

Narodni list