Jenko, Janez, koparski biskup, publicist (Jama, župa Mavčiče kraj Kranja, 5.V.1910. – Kopar, 24.XII.1994.).

Otac Franc i majka Marijana rođ. Oblak imali su jedanaestero djece, a Janez je bio prvi sin nakon devet kćeri. Prva dva razreda osnovne škole pohađao je u Mavčičama, a treći, četvrti i peti na Bledu, gdje je živio kod ujaka Janeza Oblaka, bledskog župnika, graditelja današnje župne crkve. Maturirao je 1929. u Biskupskom zavodu u Šentvidu kraj Ljubljane. Diplomirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Za svećenika je zaređen u Ljubljani 8.VII.1934. Služio je kao kapelan u Kostanjevici na Krki, zatim u Biskupijskom zavodu kao prefekt. U tom razdoblju nastavio je studij na Teološkom fakultetu u Ljubljani, gdje je 17.III.1939. promoviran u doktora teologije. Školske godine 1939./40. predavao je i kao honorarni kateheta na III. državnoj realnoj gimnaziji za Bežigradom (dijelu Ljubljane).

Na poziv beogradskog nadbiskupa Josipa Ujčića odlučio se za rad u tamošnjoj nadbiskupiji. U Beogradu je proveo 24 godine. Dužnost katehete i podučavanja katoličkih učenika I., II. i IX. beogradske muške gimnazije, VII. mješovite gimnazije i na realki preuzeo je 1940. Konzultant Beogradske nadbiskupije, zatim branitelj bračnih veza na biskupijskom sudu postao je 1942.

U rujnu 1946. preuzeo je uredništvo Blagovesti, dugi niz godina jedinih katoličkih vjerskih novina za srpsko-hrvatsko jezično područje. S kratkim prekidom (prosinac 1949. – kolovoz 1950.), Blagovest je uređivao do svibnja 1964. Optužen je za neprijateljsku političku djelatnost, bio je u zatvoru u Beogradu od 8.XII.1949. do 21.II.1950., a zatim prognan na prisilni boravak kod kuće na Jamu do kraja kolovoza 1950., kada mu je dopušten povratak u Beograd. Generalnim prokuratorom imenovan je 1949., a 1956. generalnim vikarom beogradskog nadbiskupa Ujčića, odnosno nadbiskupa Gabrijela Bukatka 1964.

Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata duhovno je i materijalno podržavao slovenske izbjeglice u Beogradu i Srbiji. U Beogradu je dugo bio ispovjednik raznih redovničkih zajednica, vodio duhovne vježbe, propovijedao slovenskim jezikom u beogradskoj katedrali Krista Kralja, zamjenjivao nadbiskupa Ujčića u vizitacijama i krizmama te ga zastupao na raznim državnim i diplomatskim prijemima.

Apostolskim upraviteljem slovenskog dijela Goričke nadbiskupije imenovan je 20.IV.1964. te se nastanio u hodočasničkom svetištu sa samostanom Kostanjevica (južni dio Nove Gorice). Upraviteljem i slovenskog dijela Tršćansko-koparske i Riječke biskupije imenovan je 17.VII.1964.

Za biskupa je posvećen 6.IX.1964. u Logu kraj Vipave, a posvetio ga je beogradski nadbiskup Bukatko. Tada je postao naslovni biskup Akufide (danas u Alžiru). Nakon obnove samostalne Koparske biskupije imenovan je 17.X.1977. njezinim rezidencijalnim biskupom. Ustoličen je u Kopru 8.I.1978.

Njegova velika zasluga je sređivanje stanja u Slovenskom primorju. Kao upravitelj sve tri uprave u Primorju (Gorička, Tršćansko-koparska i Riječka) radio je na uspostavljanju jedinstvene biskupije. Između 1964. i 1977. u Rim je poslano najmanje petnaest službenih zahtjeva.

Bio je biskup Koncila, nazočio je drugoj i trećoj sjednici Drugog vatikanskog koncila 1964. i 1965.

Nakon desetak godina upravljanja biskupijom otišao je u mirovinu 1987., ali i dalje ostao pastoralno aktivan i na pomoći svom nasljedniku Metodu Pirihu.

Pokopan je po vlastitoj želji u koparskoj prvostolnici Uznesenja Marijina, poznatoj kao katedrala sv. Nazarija.

Slike