Mreule (slov. Mrevlje), Enrico (Rico), intelektualac (Rubije kod Sovodnja na Soči/Rubbia di Savogna d'Isonzo, 1.VI.1886. ‒ Savudrija, 5.XII.1959.).

Otac mu je bio Gregorio, majka Giulia, rođ. Venier.

U Gorici je od 1897. do 1906. pohađao gimnaziju (Staatsgymnasium). Bio je jako blizak sa školskim kolegama Carlom Michelstaedterom (filozof, umjetnik, književnik) i Ninom (Giovanni) Paternollijem (knjižar, političar), a na njegovu intelektualnu formaciju utjecao je i tadašnji gimnazijski profesor povijesti i zemljopisa, filozof Richard von Schubert-Soldern. Mreule je namjeravao studirati filozofiju, čitao je klasike na izvornom grčkom i latinskom jeziku, s Michelstaedterom i Paternollijem proučavao je antičku i suvremenu književnost, filozofiju i teologiju. Njihove su rasprave bile temelj Michelstaedterovog filozofskog spisa Dialogo della salute (za objavu ga je kasnije priredio Sergio Campailla, Milano 1988.).

Mreule nenadano koncem 1909. odlazi iz Gorice u Trst, ukrcava se sa školskim kolegom Luigijem Seppenhoferom na brod Columbiju i odlazi u Argentinu. Putovao je širom zemlje, najviše Patagonijom gdje je godinama radio kao gaučo, uzgajao konje i goveda, družio se s tamošnjim domorocima i nastavio čitati antičke pisce, čija je djela bio ponio sa sobom. Tijekom boravka u Argentini dopisivao se povremeno s Paternollijem, koji ga je 1911. obavijestio o Michelstaedterovom samoubojstvu (godinu dana ranije, revolverom koji mu je ostavio Mreule).

U Goricu se vratio 1922. te je radio kao odgajatelj u sjemeništu i podučavao latinski. Ponovno je nestao 1933. i mnogi su ga držali umrlim, ali se zapravo povukao u Savudriju, koju je u mladosti bio posjetio s Michelstaedterom. Tu je najprije živio u pansionu Predonzani, a 1934. oženio se vlasnikovom kćeri Anitom, ali ona nije mogla prihvatiti njegov ekscentrični i asketski način života pa ga je ubrzo napustila. Potom je do kraja života, u kojem se prehranjivao ribolovom, živio u kućici bez vode i struje i kontemplirao, a društvo mu je pravila prijateljica iz mladosti, Goričanka Lini (Carolina) Podbersig.

Nakon Drugog svjetskog rata nova vlast ga je bila uhitila, ali je pušten na intervenciju sumještana koji su se zauzeli za njega.

Pokopan je na savudrijskom groblju, uz njega i Lini, koja je umrla 1973.

O njegovom životu piše tršćanski književnik Claudio Magris u romanu Un altro mare (Milano 1991., hrvatsko izdanje Ono drugo more, Zagreb 1993.).