Barišić, Ladislav, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar (Čakovec, 6.VI.1941. – Skoplje, 2.VI.1991.).

Otac Andrija, računovođa, majka Anđela, krojačica.

S obitelji dolazi u Pazin, gdje je 1960. maturirao u Gimnaziji Otokar Keršovani. U gimnaziji piše pjesme i polemike koje objavljuje u školskom listu Stvarnost, a bavio se i slikarstvom i glumom. Nakon gimnazije upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a naposljetku je diplomirao povijest umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Nakon studija vraća se u Pazin i 1972. zapošljava u Etnografskom muzeju Istre, gdje pokreće izložbenu djelatnost. U suradnji s Paolom Cardazzom, voditeljem venecijanske Gallerije del Cavallino, pokreće Motovunske likovne susrete.

Godine 1973. odlazi u Skoplje (danas Sjeverna Makedonija), u Muzej suvremene umjetnosti, gdje se afirmirao kao likovni kritičar. Vodio je rubrike umjetnosti u makedonskom i hrvatskom tisku (Nova Makedonija, Ekran, Osten, Oko). Izbjegavao je ideološke zamke kroz polemike i zalagao se za prevladavanje provincijalizma u umjetnosti i kritici.

Posmrtno je zbirku njegovih likovnih kritika od 1972. do 1986. priredila Marika Bočvarova Plavevska te je objavljena pod naslovom Uznemireni predložak (Вознемирен шаблон, Skopje 2000.).

Njegovo ime nosi godišnja nagrada sjevernomakedonske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA (Association Internationale des Critiques d'Art) za kritičko pisanje o pojavama i tendencijama u suvremenoj vizualnoj umjetnosti i teoriji umjetnosti.