Malo rimsko kazalište u Puli nakon rekonstrukcije i konzervacije, (fotoarhiva Glasa Istre)

Malo rimsko kazalište u Puli

Malo rimsko kazalište, jedna od tri scenske građevine koje su istovremeno postojale u antičkoj Puli, uz amfiteatar (Arenu) i Veliko rimsko kazalište izvan gradskih zidina.

Izgrađeno je krajem I. st. na istočnim i sjeveroistočnim padinama gradskoga kapitolija. Pristupalo mu se dvjema glavnim ulicama: jedna je od Herkulovih vrata vodila prema njemu, a druga je polazila od Dvojnih vrata i vodila izravno do glavnog sjevernog ulaza u kazalište.

Građeno je od lokalnog istarskog vapnenca. Za monumentalne blokove rabljen je izuzetno kompaktan bijeli istarski vapnenac i paralelno s njim varijacija bogata rudistima i drugim školjkašima. Nosive strukture bile su zidane malim, grubo obrađenim kamenim ulomcima povezanim kvalitetnom vapnenom žbukom, a zidovi, koji su bili zidani manjim klesancima, sigurno su bili obloženi mramornim inkrustacijama te ožbukani u višim dijelovima, o čemu svjedoče nalazi pronađeni tijekom arheoloških istraživanja.

Samo je kazalište polukružnoga oblika, orijentacije sjeverozapad – jugoistok po svojoj dužoj osi. Prostori za glumce i osoblje kazališta smješteni su unutar njegova ravnog dijela, prema istoku, dok je polukružno gledalište usmjereno prema zapadu. Danas su poznata četiri ulaza koja su vodila izravno u gledalište. Unutar gledališta sustav stepenica razvodio je publiku na različite razine. Scenski dio kazališta dužine je oko 65 metara (m). Njegovo je vanjsko lice vjerojatno bilo jednostavno, bez dekoracija. Utilitarni prostori između ulaza i scene duboki su tek 8 m, a sastojali su se od nekoliko međusobno povezanih prostorija i prolaza, s tri glavna izlaza na scenu. Glavni, središnji ulaz na scenu bio je uvučen u odnosu na one bočne te širi od njih (3,6 m glavni ulaz, a 2 m bočni ulazi). Utilitarni su prostori jednostavni, dok je sama scena, koja je morala biti raščlanjena u najmanje dvije etaže, bila bogato ukrašena pilastrima, stupovima, arhitravima, lukovima, a moguće i skulpturama. Iz kamenih ostataka scenske dekoracije moguće je utvrditi da su elementi bili ukrašeni geometrijskim i vegetabilnim motivima.

Orkestra je promjera oko 83 m, a prostire se polukružno zapadno od scene. Razina orkestre 1,1 m je niža od razine pozornice. Prostor orkestre, kao i prilazni hodnici, bio je popločan velikim pravilnim pločama od kamena vapnenca, od kojih su danas ostala djelomično sačuvana samo dva reda prema stubištu. Unutarnji red ujedno prekriva i kanal za odvodnju oborinskih voda. Iznad unutarnjega reda kamenih ploča izdizao se, na 1,15 m od prve stube gledališta, kameni zidić širine 0,6 m koji je dijelio gledalište od centralnoga dijela orkestre. Gledalište je u nižim dijelovima bilo položeno izravno na živu stijenu, koja je u grubim linijama isklesana tako da prihvati kamene obloge stepenastoga gledališta, dok su viši dijelovi bili položeni na zidane supstrukcije. Sjedišta za gledatelje danas su u potpunosti izgubljena, ali su razvidni ostaci zidanih supstrukcija koje su nosile gledalište.

Za razliku od ostalih danas poznatih pulskih spomenika, Malo rimsko kazalište od prestanka je korištenja u tolikoj mjeri bilo zatrpano da se o njemu nije ništa znalo do početka XX. st. Danas je od izvornih struktura moguće vidjeti ostatke scenskoga prostora. Relativno su dobro sačuvani bočni (južni i sjeverni) prilazi koji vode u prostor orkestre, monumentalni sjeverni ulaz te dva zapadna ulaza, dok se južni ulaz u gledalište tek nazire. Djelomično je očuvan gornji cirkularni hodnik koji je vodio prema višim dijelovima gledališta.

Tijekom 2021. i 2022. je Arheološki muzej Istre, kao skrbnik Maloga rimskog kazališta, proveo opsežne zahvate konzervacije i rekonstrukcije koji su predstavljeni svečanim otvaranjem kazališta 5.V.2023. Izvorni projekt rekonstrukcije pulskoga arhitekta Emila Jurcana mijenjan je i nadograđivan u skladu s terenskim situacijama, kako bi se dobio završni rezultat koji objedinjuje modernu arhitekturu s potrebama konzervacije antičkoga spomenika. Danas je gledalište kazališta moguće sagledati gotovo do njegovih izvornih gabarita. Izrađeno je djelomično u čeličnoj konstrukciji, a dijelom stepenicama u imitaciji kamena. U obnovljenom kazalištu održavaju se umjetničke, glazbene i scensko-dramske priredbe. Može primiti oko 2000 gledatelja koji, osim što mogu uživati u manifestacijama koje se odvijaju na sceni i orkestri kazališta, dobivaju i dodatne doživljaje zahvaljujući velikom ekranu na stražnjem dijelu zgrade Arheološkoga muzeja Istre.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Richard Weisshäupl, „Ausgrabungen in Pola“, Mittheilungen der kaiserl. königl. Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale, 20, 4, 1894., 220-221; Anton Gnirs, „Grabungen und antike Denkmale in Pola“, Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institutes in Wien, XV, 1912., 239-263; Attilio Degrassi, „Notiziario archeologico“, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, XXXIX, 1927., 384; isto, XLV, 1933., 395; isto, XLVI, 1934., 277-278; Mario Mirabella Roberti, „Notiziario archeologico“, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, XLVII, 1937., 300-302; isto, L, 1940., 249-251; isto, LIII, 1949., 247-250; Robert Matijašić, „I teatri romani di Pola, tra spettacolo e vita quotidiana“, Antichità altoadriatiche, XLI, 1994., 129-145; Đeni Gobić-Bravar, „Povijesna istraživanja i zahvati na Malom rimskom kazalištu u Puli“, Histria archaeologica, 52/2021, 2022., 211-232.