Strazzeri, Gustavo, talijanski admiral i zapovjednik ratne luke Pula (Venecija, 5.VI.1888. – Firenca, 10.X.1970.).

Pohađao je 1906.-09. Pomorsku akademiju u Livornu. Sudjelovao je u Talijansko-turskom ratu 1911. te služio na ratnom brodu u Kini 1913.-15. U Prvom svjetskom ratu bio je poručnik bojnoga broda na brodovima Francesco Ferruccio i Giulio Cesare. Nakon rata bio je zapovjednik torpiljarki.

Od 1921. do 1926. djelovao je u Glavnom stožeru Mornarice. U čin kapetana korvete promaknut je 1923., kapetana fregate 1927., a kapetana bojnoga broda 1934. U vrijeme ulaska Italije u Drugi svjetski rat bio je u mornaričkom zapovjedništvu u La Speziji te je u prosincu 1940. unaprijeđen u čin kontraadmirala. U čin divizijskoga admirala promaknut je 1942., kada je zapovijedao ratnom lukom Augusta-Siracusa, a od svibnja 1943. zapovjednik je ratne luke Pula.

Tamo ga je zatekla kapitulacija Italije 8.IX.1943. pa je sljedećeg dana provodio odredbe Vrhovnoga zapovjedništva mornarice o slanju brodova na jug prema Malti, kako ne bi pali u ruke Nijemcima (što ipak nije svima uspjelo). Korveta Baionetta je upućena za Pescaru, gdje je u obližnjoj Ortoni ukrcala kraljevsku obitelj i vladu u bijegu na jug pod kontrolom Saveznika te ih iskrcala u Brindisiju. Istodobno je bio pod pritiskom njemačke podmorničke eskadre stacionirane na Uljaniku, a 12.IX.1943. bio je prisiljen na predaju grada nakon ulaska njemačkih trupa. Budući da je odbio suradnju s Nijemcima, najprije je zatvoren u Veneciji, a potom interniran u logor Schokken (polj. Skoki, sjeverno od Poznańa) u Poljskoj. Oslobodile su ga sovjetske postrojbe u proljeće 1945.

Nakon povratka u Italiju djelovao je kao član Povjerenstva za ratne zarobljenike te sudac Vojnoga suda u La Speziji. Umirovljen je 1948.