Kopar 1955.), Nes(p)odobne basni (Maribor 1966.) i Sipine (Ljubljana 1985.), obilježavaju novoromantični osjećaji izraženi u sonetima, ponekad i u eksperimentalnom obliku, te društvenokritička satira.

koparskom području. Objavljivao je članke o poljodjelstvu te etnografske i povijesne priloge o Ćićariji. Samostalna su mu djela: Kmetijstvo istrskega okrožja (1949.), Primorska pošta skozi zgodovin

koparske biskupije te od 1955. i područja bivše Zone B Slobodnog Teritorija Trsta (STT). Utemeljio je u Gorici 1952. vjerski list Družina. Dužnost administratora je 12.VII.1961. prepustio namjesnik

koparskom La Provincia dell'Istria, gdje je objavljivao priloge u kojima je oštro branio pravo Italije na Istru te negirao opstojnost hrvatske i slovenske etničke većine. Ti su prilozi u Kopru obj

Kopar 1982.) potanko je opisao događaje iz ratnih i poratnih godina.

koparskoj gradskoj knjižnici.

Koparštini, tada još u Zoni B Slobodnog Teritorija Trsta, na topografiji i sondiranju (Kortina, Krkavče, Korte, Simonov zaliv, Piran), 1952. sudjelovao je na izradi izložbe i kataloga Slovenci ob Jadr

koparskoj tvornici motornih vozila Tomos i pripremao izgradnju Tomosova pogona u Buzetu, kojim je poslije i upravljao. Nakon osnutka poduzeća Cimos postaje upraviteljem njegova OOUR-a (osnovna orga

Kopar, Izola, Piran, Buje). Stanovnici su se mogli koristiti svim graničnim prijelazima uz predočenje posebne propusnice kao identifikacijske isprave. Njome se isprva granica mogla prijeći četiri puta

...Kopar, 30.III.2008.). Otac Roman bio je orguljaš i zborovođa, majka Ivana rođ. Le

Koparska, Krčka, Novigradska, Osorska, Porečka, Pulska i Tršćanska, koja je imala ovlast nad središnjim dijelom Istre. Papinskom bulom iz 1828. svedene su na tri: Tršćansko-koparsku (kojoj su pridruže

Kopar, Kozina-Hrpelje, Ilirska Bistrica, a kao službeni jezik u Italiji u općini Dolina i dijelu općine Milje.Na slov. govornom području u Istri u gradskim se naseljima govori pretežno razgovornim jez

Kopar 1866.), u kojem je objavio svoj prijevod Kasiodorovih pisama o Istri i teksta Rižanskog placita, te Invenzione de' caratteri mobili per la stampa (Milano 1865.), u kojem je Panfilu Castaldij

Koparskoj biskupiji (škropionicu i krstionicu u Sv. Antonu, škropionicu u Tinjanu). Njegov je rad nastavio sin Anže ml. (Rodik, 1641 - Rodik, 1718). On je izgradio crkve sv. Andrije kraj Doline, a nek

Kopar sa zlatnom zrakom. http://zborobala.net/page/index.php/sl/

Kopar (1976.).

koparsko sjemenište, a nakon mature 1940. nastavio školovanje na bogosloviji u Gorici, ali već sljedeće godine vraća se u Kopar i počinje voditi pjevački zbor. Glazbeno se školuje u Trstu, uči kompozi

Kopar. Prije gradnje autoceste Klanec-Sermin 2000. bili su otkriveni i istraženi ostatci kompleksa antičke ladanjske vile (villa rustica). Nalazi potvrđuju da je objekt bio u uporabi od kraja I. st. p

Kopar, 26.II.1752. - Venecija, 24.I.1819.). Cijeli je život posvetio crtanju geografskih karata. Radovi su mu se temeljili na vlastitim istraživanjima teritorija, povijesnim i zemljopisnim rasprava

koparskom Savezu kulturno-prosvjetnih organizacija (1962.-63.). U Kopru je imao i atelje, bio je prvi predsjednik koparskog pododbora Društva slovenskih likovnih umjetnika, a u tom je gradu pokrenuo i