Trstu, a bio je naoružan s 12 topova kalibra 305 mm i 12 topova kalibra 150 mm te nizom manjih topova. Imao je 1097 članova posade, a u ratu je taj broj bio veći. Posljednjih dana I. svjetskog rata

Trst – Poreč 1935. izgubio putnike, prometovao je sve do 31.VIII.1953. Vagoni su potom prodani u Sarajevo.

Trst, koji se tada priklonio akvilejskom patrijarhu. Početkom kolovoza naredio je bombardiranje Zadra, pa je otplovio do Apulije progoneći Đenovljane. Umro je od groznice u Manfredoniji. Pokopan je

Trstelju, na Tršćansko-komenskom krasu, gdje je namjeravao urediti botanički vrt. Hobi mu je bila i filatelija, osnovao je filatelističko društvo u Novoj Gorici, čiji je bio dugogodišnji predsjedni

Trstu pohađala Visoku školu modernih jezika za prevoditelje i tumače. U Bujama je radila kao nastavnica francuskog jezika i knjižničarka u talijanskoj osnovnoj i srednjoj školi. Godine 1989. pozvala j

Trst, ukrcava se sa školskim kolegom Luigijem Seppenhoferom na brod Columbiju i odlazi u Argentinu. Putovao je širom zemlje, najviše Patagonijom gdje je godinama radio kao gaučo, uzgajao konje i goved

Trstu kada se nije mogao nabaviti bliže. Promjene su očigledne i u prigodama za koje se cukerančići peku. Nekada su bili karakteristična svadbena slastica pa su ih uoči svatova žene često pripremal

Trst, osim obavijesti o prvim paleontološkim istraživanjima koja je vodio s Antoniom Scampicchiom i C. De Franceschijem, ispravno tumači pojam gradina (castelliere) kao mjesta s prapovijesnim ostatcim

Trsta odlazi za Rim, gdje boravi do rujna 1949., kada konačno odlazi u Buenos Aires i tamo ostaje do kraja života, ne baveći se više političkim radom. Knjiga sjećanja Nemico del popolo. Un comunist

Trstu (od 1910. u Poreču) o kojem je skrbio taj odbor, sadržajno je pokrivao različita pitanja lokalne autonomije, a financirala su ga tijela lokalne uprave. Od 1904. do 1906. uspješno su održavane

Trst, Ljubljana, Zagreb, Zadar, Pula). Cestogradnja u novije vrijeme pridonosi poboljšanju veza sa srednjom Europom. Važna je putnička i trgovačka luka s brodograđevnom industrijom (brodogradilišta 3.

Trst, 11.XI.1927. - Pula, 10.III.2011.). Bio je drugo dijete Ferdinanda i Marije, a već je u ranom djetinjstvu pokazivao zanimanje za glazbu, pa ga otac podučava u sviranju triještinke i mandoline.

Trstu. U skladu s tim širila se mreža dopisništava: osim puljske redakcije, 1969. postojalo je samo dopisništvo u Labinu, potom su otvorena u svim gradovima današnje Istarske županije, od 1996. i u Ko

Trsta, Pule i Rijeke), koja su prije apsorbirala viškove radne snage te nespremnost istarskoga, pretežito poljodjelskoga gospodarstva, na talijansku konkurenciju. Sve je to uzrokovalo iseljavanje ista

Trsta, Istre i Dalmacije. Italija je osvajanje tih austrougarskih pokrajina smatrala svojim glavnim ratnim ciljem. Zbog toga je, iako je pred početak rata bila dio Centralnih sila i saveznica Austro-U

Trstu, te druge ustanove u Kopru, Izoli i Piranu, koje su djelovale i u razdoblju između I. i II. svjetskoga rata. Nakon II. svjetskog rata sjeverozapadna je Istra pod jugoslavenskom upravom bila odvo

Trst, Lisabon i dr.). Sudjelovao je na brojnim grupnim izložbama i likovnim smotrama širom Europe i u SAD-u. Radovi mu se nalaze u 50-ak muzeja i galerija te na javnim prostorima, među ostalim i u Por

Trst; talijanska oznaka).

Trstu, koji je postao bitnom odrednicom istarskoga, a i šireg jugosl. potrošačkog društva druge pol. XX. st. Poludnevni ili jednodnevni shopping-izleti u Trst bili su, poglavito tijekom 1970-ih i 1980

Trst. U fondu Vrhovnoga računskoga ureda (Archiv des Obersten Rechnungshofes, 1761-1918) posebne cjeline odnose se na Primorje. - Opći upravni arhiv (Allgemeines Verwaltungsarchiv) čuva arhivske fondo