Literatura : Pula 1984.–85.; P. Strčić, "Spinčićeva rukopisna ostavština u Arhivu Hrvatske", Istra, 1984., 2–3; Josip Percan (priređivač), Obzori istarskog narodnjaštva, I–II, Antologij

Spinčić, Vjekoslav, političar, pisac, svećenik (Spinčići kraj Kastva, 23.X.1848. – Sušak, 27.V.1933.). Studirao je teologiju u Gorici i Trstu te je zaređen 1872. U Pragu i Beču studirao je po

Pula d. o. o.). Vodovod Gradole izgrađen je 1967.-73. iz izvora Gradole u dolini rijeke Mirne, s kapacitetom od 1000 l/s. Vodovod su za svoje potrebe zajednički financirali Istarski vodovod (500 l/

Literatura : Pula – Rijeka 1984., 7-28; Radmila Matejčić, „Budinich, Cornelio“ (1989.), Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje), https://bl.lzmk.hr/clanak/3040, pristupljeno 14. 8. 2023.; B

Pula - Rijeka 1984.).

Pula, 27.X.1993.). Studij glazbe započeo je na konzervatoriju »Giuseppe Tartini« u Trstu, kompoziciju je diplomirao 1934. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon diplome zaposlio se 1937

pularizaciju geografije i općenito znanosti provodio je i kroz brojne kartografske izložbe. U njegovu istarskom opusu ističe se rad s Claudiom Rossitom „Le raffigurazioni della penisola istri

Pula, 14.II.1989.). Bio je treće, najmlađe dijete u zemljoradničkoj obitelji Pietra Cernecce, čija je obitelj podrijetlom s Ćićarije, i Francesce, rođene Cozza, Talijanke iz Bala. U rodnom mjestu p

Pula preusmjeren velik dio čarterskoga prometa. Prije toga su turisti za Istru slijetali u Ljubljanu. Jugoslavensko ratnno zrakoplovstvo ostalo je u Zračnoj luci Pula sve do osamostaljenja Hrvatske, o

Literatura : Pula i Rijeka 1980; S. Vukušić, Recepcija Kumičića u Istri našeg vremena, Forum, 1992, 3–4; Liburnijske teme (zbornik posvećen E. Kumičiću), 1993, 7; K. Nemec, Povijest hrvatskog romana od počet

pularnijih i najčitanijih pisaca u književnosti hrvatskog realizma Kumičić je ujedno i najpoznatiji Istranin u hrvatskoj književnosti. Služio se pseudonimima Jenio Sisolski, Bersečanin i E. K.

Pula–Divača. Prometno je čvorište državne (D28) i županijskih te lokalnih cesta (iz Dvigrada, Rovinja, Savičente/Svetvinčenta, Modrušani, Žminja, Sv. Petra u Šumi i Barata). Nedaleko od Kanfanar

Pula i predsjednik njegovog savjeta za narodno zdravlje, zastupnik u Republičkom vijeću Sabora, član KK SKH Pula, član upravnog odbora Turističkog saveza Hrvatske i dr. U međuvremenu se 20.X.1952.

Literatura : Pula 1978.; Ivan Blažević, Povijest turizma Istre i Kvarnera, Opatija 1987.; Just Ivetac, "Stoljeće rovinjske bolnice", Jurina i Franina, istarski kalendar za 1989., Pula 1988.; Špicije. Spo

Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju „Martin Horvat“ u Rovinju, medicinska ustanova paviljonskoga tipa, osnovana u razdoblju 1886.–88. kao klimatsko morsko lječilište Er

Pula) 1860., rt Sottile (Milje) 1869., Galijola 1870., rt Sv. Andrija (Rabac) 1871., rt Zub (Lanterna, Vabriga) 1872., rt Madona (Piran) 1872., Crna punta 1873., rt Bernardin (Portorož) 1873., Umag (l

Literatura : Pula 1986.; Antonio Cella, „La pietra dell’Istria“, AMSI, 89, 1989.

Pula, Pazin, Marušići) i s 14 aktivnih kamenoloma u Istri. Eksploatacija blokova obavljala se do tada bušenjima, miniranjima, odlamanjima te oblikovanjem. Nakon II. svjetskog rata uvedena je elikoidal

Pula, 29.III.1875. - Merano, 29.V.1951.). Obitelj je podrijetlom bila iz Lindara, a otac Romano Baxa (1829.-1912.) je bio vojni liječnik u Puli i Trstu s činom admirala (Admiral-Stabs-Arzt), do umi

Literatura : Pula s amfiteatrom: prijedlog za upis u listu svjetske baštine, Pula 1999.; Hrvoje Čuljak, „Arena – elipsa“, Društvo i tehnologija 2002.: put u budućnost, ur. Juraj Plenković, Rijeka

Arena (u hrvatskom puku zvana i Divić-grad, u talijanskom la Rena; od lat. arena: pijesak, u prenesenom smislu borilište), pulski amfiteatar, najveći i dobrim dijelom očuvan spomenik rimskog graditelj

Literatura : Pula 2005.; https://www.pulainfo.hr/hr/where-to-go/parkovi/.

Pula pala pod talijansku vlast, park je promijenio ime u Mornarički, a 1919. spomenik Maksimilijanu prenesen je u Veneciju. U vrijeme Italije svaka je biljka imala naziv napisan na latinskom i njemačk

Literatura : Pula 1962.; isti, "Arhipelag Brioni", Istarski mozaik, 1965., 4–5; B. Marušić, "Kasnoantička i bizantska Pula", Kulturno-povijesni spomenici Istre, VI, Pula 1967.; Š

pularni polo, golf i tenis, tako da su otoci postali jedan od najvećih i najrenomiranijih središta za te sportove. Njih su ondje, na više od 100 kupova, podjednako igrali talijanski kraljevski časnici

Literatura : Pula 1989.; Branimir Donat (priređivač), Put kroz noć, Antologija poezije hrvatskog ekspresionizma, Zagreb 2001.

Štambuk, Zdenko, političar, književnik i publicist (Bijeljina, 12.V.1912. – Beograd, 18.IV.1976.). Školovao se u Splitu, a diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. U Pragu je došao u d

Literatura : Pula 1995.

Turinetti, pijemontska feudalna plemićka obitelj podrijetlom iz Chierija. Savojski vojvode dodijelili su članovima obitelji titulu plemića de Priè i Pancalieri, a od Carla Emanuela II. dobil

Pula i Sveučilište u Padovi) i konzervatorsko-restauratorski radovi. Uređene su sakralne zbirke u župnim crkvama u Svetvinčentu i Taru te u franjevačkom samostanu u Rovinju. U suradnji s Julijskom Ven