Trst (1072.), Kopar (1086.), Zadar (1177.), Split (1186.), te Dubrovnik (1215.). Na istarskom poluotoku, bez obzira na njegovu političku podijeljenost između Habsburške Monarhije i Mletačke Republike,

Trsta do Rijeke s otocima bile su 33 ljekarne otvorenoga tipa, po jedna ljekarna civilne i vojne bolnice te deset kućnih ljekarni (Hausapotheke), za koje je bila potrebna posebna dozvola vlasti: tri s

Trst, a vodstvo Društva preuzela je Bruna Forlati Tamaro. Nakon nje predsjednici su bili Mario Mirabella Roberti (1984.-99.), Ruggero Fauro Rossi (2000.-06.) i Maria Laura Iona (2007.-09.), a od 2010.

Trst za predstavnika Privredne komore Jugoslavije. Preminuo je dvije godine kasnije nakon kratke i teške bolesti. Za doprinos razvoju Poreča i turizma odlikovan je ordenima rada i zasluga za narod

Trstu (Ginnasio Comunale Superiore). U mirovini je, u školskoj godini 1925./26., predavao humanističke predmete u pulskoj klasičnoj gimnaziji (R. Liceo-Ginnasio classico “Giosuè Carducci&

Trst 1929., 333), napamet ga, u oskudici podataka, smjestivši u XVI. st.

Trstu se povezuje s Pietrom Kandlerom. Od tada usporedno traju i u svemu se prožimaju njegov politički i stručno-znanstvenoistraživački rad. Na izborima 1848. izabran je kao zastupnik pazinskog okr

Trstu, Ljubljani, Beču i Budimpešti te sudjelovali na natjecanjima i u međunarodnim akcijama. Oton Ponikvar sudjelovao je 1980. u ekspediciji Zvjezdarnice Zagreb u Keniji radi promatranja pomrčine Sun

Trsta i negativnog odnosa jednoga dijela koparskoga plemstva. Kao predsjednik (principe) Accademije dei Risorti (1758.-64.) poduzeo je njezinu potpunu obnovu, oblikovao nova suvremena statutarna pravi

Trst, 3.VI.1921.). Potječe iz poznate trgovačke obitelji koja je dala mnoge uvažene narodnjake, intelektualce, javne kulturne i političke djelatnike u XIX. i XX. st. Osnovnu školu polazio je u P

Trstu, gdje je bila i matična luka. Brod je bio dugačak 123 metra (m), širine 16,4 m, gaza 9 m te bruto/neto istisnine 5416/3405 tona, a plovio je brzinom od 10,5 čvorova. Njegovi su blizanci bili Ars

Trstu (oko 1229.), Kopru (oko 1229.), Puli (prije 1240.), Miljama (oko 1340.), Poreču (oko 1250.) i Piranu (1300.). Oko 1496. osnovali su samostan sv. Franje u Labinu, a manje kuće (tzv. hospicije) im

Trst, 1960.), geograf i povjesničar, proučavatelj istarske toponimije.

Trst te izviđali i ratno djelovali na Jadranskom moru, na Apeninskom poluotoku i prema fronti na Soči. U Puli je 1917. djelovala komanda pomorskog zrakoplovstva, hidroplanska škola, arsenal za hidropl

Trsta i Beča. Nakon II. svjetskog rata detaljna geološka istraživanja obavljao je Marijan Salopek, a rad je nastavio njegov učenik Mirko Malez, koji je evidentirao i istražio 135 speleoloških objek

Trst kao gl. centar austr. moći na Jadranskome moru bio je prvi grad na tom području u kojem je krajem XVII. st. započelo organizirano praćenje i bilježenje podataka o vremenu, ubrzo poslije prvih met

Trsta u Pulu, potom je povjesničar P. Kandler tiskao turist. vodiče Cenni al forestiero che visita Pola (1845) i Cenni al forestiero che visita Parenzo (1845), u kojima su prikazani pov. razvoj i spom

Trstu je u razdoblju I.-III. st. mučeno četrnaestero svetih. U Kopru su živjeli svećenik bl. Elio (oko 56.), biskup sv. Nazarij, bl. Absalon, sv. Rufin (XIII. st.), bl. Monald iz Kopra, pokornik bl. A

Trstu. Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Autor je scenarija za pojedine filmove te dramskih tekstova. Živi u Zagrebu gdje radi kao urednik na Hrvatskoj televiziji. D

Trstu, gdje je i diplomirao. Vrativši se iz Ljubljane u Dolinu 1883. kao 16-godišnjak svira orgulje u župnoj crkvi sv. Urha i vodi pjevanje narodnih pjesama. Inače, u mjestu je još 1878. utemeljeno