Trstu (Seminario Vescovile). Od 1990. djeluje biskupijski karitas (Škofijski karitas Koper) sa sjedištem u Kopru i u Portorožu, od 1991. i biskupijska gimnazija (Škofijska gimnazija Vipava). Od 198

Trstu. Zbog tih aktivnosti u Kubedu su ga napali koparski fašisti, ali im je uspio pobjeći. Vlasti su ga u listopadu 1922. premjestile u školu u Movražu, gdje je učiteljevao do listopada 1924., kada j

Trsta na Labinšćinu. Kod lokalnog je stanovništva imao nadimak Crveni Barun (Conte Rosso). Bio je jako vezan za labinske rudare te se smatra jednim od glavnih organizatora i ideologa povijesnog štrajk

Trst, a dobar dio onamo je odlazio na rad u sezonskim ili dnevnim migracijama. U poratnim desetljećima u Istri su se, kao jednoj od najrazvijenijih regija jugoslavenske federacije, nastanjivali pripad

Trstu, najprije kao honorarni dopisnik Večernjeg, a 1990.-91. je glavni urednik mjesečnika Autoturismo 90. U 42-godišnjoj novinarskoj karijeri pisao je za više od stotinu novina i časopisa (među nj

Trstu gdje Augusto od oca dobiva početnu glazbenu izobrazbu. Nakon povratka obitelji u Goricu, seli se u Terni gdje je dobio posao kapelnika. Godine 1894. nagrađen je na jednom natječaju za tradici

Trstu i Istri. Pritom se prvi put javlja pod nazivom JNS sa znakom lista i grančice lipe. Stranka je po snazi i broju simpatizera bila vodeća u Istri, no na tim je izborima, kao i na općinskima 1922.,

Trsta, Pićna i Novigrada, ali im se ne može odrediti pripadnost) te »ostali uglednici i narod pokrajine«, među kojima su izabrana 172 predstavnika koja će govoriti u njihovo ime. Predstavn

Trstu i Palermu.

Trst. Carlo je odgajan u talijanskom duhu i potican u zanimanju za književnost, za što uz oca zasluge ima i stric Gerolamo Curto, profesor književnosti i proučavatelj Dantea. Unatoč ranom gubitku o

Trsta je došao u Pazin, smjestio se u Karojbi, u kući svoga djeda po majci Josipa Ujčića, i počeo uspostavljati kontakte pod konspirativnim imenom Vladlen. Stupio je u vezu s hrvatskim narodnjacima i

Trsta i dijelile pouzdanim ljudima. Na tavanu njezine kuće bilo je oko 300 knjiga. U Drugom svjetskom ratu Kopitar je odmah uz narodnooslobodilački pokret (NOP), u Sv. Petru u Šumi osniva prvi naro

Trsta do Sv. Petra, u Nezakcij, Dvigrad, Vodnjan, Snežnik i na Kornatsko otočje. Rad društva od 1886. postupno zamire. S jedne ga je strane ometala austrijska policija, koja je sumnjala u iredentistič

Trst), Agri Centuriati (Pisa – Rim) i dr., te stručnoga kolegija Istrapedije, istarske internetske enciklopedije. S Miroslavom Bertošom je bio suurednik Istarske enciklopedije (Zagreb 2005.). Čl

Trst, sa sjedištem u Ajdovščini. Pokrenuo je osnivanje glazbene škole u Postojni, kojoj je od početka rada 13.II.1947. do svibnja iste godine bio ravnateljem. Tada odlazi u Beograd, gdje je do svibnja

Trsta i Milja, a drugi oko Senja, tj. Vinodola) razdijelilo romanske starosjedioce na tri dijela, nakon čega je svaki taj dio nastavio vlastiti jezični razvitak (furlanski, istriotski, odnosno dalmats

Trstu (Università Popolare di Trieste), a u financiranju sudjeluju i Hrvatska i Slovenija. Do 2003. ustanova je objavila 215 svezaka (oko 70 000 tiskanih stranica) na talijanskom jeziku, sa saž

Trstu Čitanka za I. razred - prvo školsko godište hrvatskih pučkih škola F. Bafa. Međutim, od škololske godine 1923./24. Gentileovom reformom, ozakonjenom kraljevskim dekretom od 1.X.1923., u svim prv

Trst na sastanak s članovima KPI. Nakon otkrivanja medulinske organizacije Saveza komunističke omladine JugoslavijeSaveza (SKOJ) zatvoreni su i osuđeni njezini članovi. Od sredine 1942. pokret dobi

Trst, a potom se uputio i do Rijeke, o čemu je izvijestio javnost u svojem dnevniku Popolo d'Italia od 25.XII.1918. U članku „Note di viaggio“ (Bilješke s puta), kratko se osvrnuo i na