Frankopani (Frankapani), velikaška obitelj. Do XV. st. poznati kao knezovi Krčki, kada u duhu renesanse nastoje svoje podrijetlo vezati uz rimsku plemenitu obitelj Frangipani. Prvi je poznati čl

Štandeker, Lojze (Alojzij), kazališni redatelj, dramaturg i publicist (Gačnik kraj Pesnice [Maribor], 8.VII.1911. - Virovitica, 11.XII.1983.). Nakon osnovne škole u Jarenini i šest razreda klasične

Pula), neki su bili integrirani u stambene sklopove (Sv. Ivan Kornetski, Kaštel), neki su bili zapušteni, a sjedišta feudalaca preseljena u palače (Lupoglav, Črni grad, Beligrad, Kostel, Vranja, Letaj

Pula, Novigrad, Rovinj i Umag). U XVI.st. počeo se razvijati lov male plave ribe mrežama potegačama pod svjetlom, pa se u XVII. i XVIII.st., osobito u nekim gradovima (Piran, Izola i Rovinj), začela i

Pula postaje važan meteor. centar za područje Istre, gdje osim meteorološke stanice djeluje i prognostička služba, koja radi osiguranja zračnoga prometa prati vrijeme nad Istrom, Kvarnerom i Gorskim k

pularno zvali »zimski Beč« i »jadranska Nica«. Bilo je to razdoblje pretežito aristokratskoga turizma, prestiža, rastrošnosti, prosječno dugoga boravka i ograničenoga kretanja izvan obalnoga stacionar

Štingl, Zdravko, kineziolog, profesor tjelesnog odgoja, rukometni trener (Petrinja, 6.I.1938. – Barban, 2.II.2022.). Otac Valentin (stolar), majka Katarina rođ. Obad. U rodnom gradu pohađao j

Pula. Obitelj se često selila zbog očevog posla pa je živjela u Trbižu (Tarvisio), Beču, Gorici, Innsbrucku te konačno od 1884. u Trstu. Još u mladosti Gino pokazuje nadarenost za crtanje, a volio

Pula (D21) i zapadnom kraku Istarskog ipsilona (autocesta A9). Kraj Vrsara je i sportska zračna luka. U sjevernom dijelu gradske luke je Marina Vrsar sa 180 vezova uz čvrsti gat, betonsku obalu i plut

Pula) u kojoj je povremeno djelovao, predavajući solfeggio i klavir, vodeći zbor i svirajući violu gudačkom orkestru. Godine 1951. bio je i među osnivačima pulskoga KUD-a „Matko Brajša Rašan&ldq

Kandler, Pietro Paolo, povjesničar i arheolog (Trst, 23.V.1804. – Trst, 18.I.1872.). Rođen je u obitelji škotskoga podrijetla (Chandler), koja se doselila u Beč, a potom u XVIII. st. u Trst.

pularom i kukuljicom) crne im je boje, te se u narodu nazivaju i crnim fratrima. Osim što imaju vrhovnu upravu Reda u Rimu (opat primas), svaka je opatija samostalna, ali može imati podružnice, tzv. p

Smȍkvenjak je istarska poslastica izrađena od usitnjenih smokava s malim dodatkom rakije. Osim prevladavajućeg naziva smokvenjak, u Istri se ponegdje rabe i sir od smokav ili hlib od smokav. U

Pula, 6.V.2024.) Otac mu je bio Grga, a majka Lucija rođ. Mohorović. Osnovnu školu završio je u Raši gdje je već s 11 godina radio kao kinooperater. Nakon završene srednje škole u Labinu započe

Pulari (Polari) 15 002 m² [19 383], Revera (Riviera) 8323 [6442]m², Veštar (Vestre, Muresera) 17 138 m² [20 258], Dvije sestrice (Due sorelle) - Mala 21 918 [21 601]m² i Velika 49

Mazzoni, Angiolo, talijanski arhitekt i inženjer građevine (Bologna, 21.V.1894. - Rim, 28.IX.1979.). Pohađao je Tehnički institut Leonardo da Vinci, potom Tehnički fakultet u Rimu. Diplomirao je gr

Pula (1851-85), koje je Austrija predala na temelju arhivskoga sporazuma iz 1923. Od osobnih arhivskih fondova posebno je važan onaj zastupnika V. Spinčića, s njegovom korespondencijom 1867-1931. U HD

U Istru su feudalni odnosi počeli prodirati s dolaskom franačke vlasti u VIII. st., o čemu svjedoče pritužbe istarskih posjednika na Rižanskoj skupštini. Do XII. st. razvila su se razmjerno velika

Krstionice ili baptisteriji (lat. baptisterium iz grč. βαπτιστήριον), mjesta za obred krštenja u kršć. crkvama. U ranokršćansko doba redovito, a u potonjim razdobljima do XVII.st. često su bile zasebn

Građevni materijali, materijali koji služe za gradnju. Kao i u cijelom sredozemnom bazenu, osnovni je građevni materijal kamen, od kojega su gotovo sve građevine od prapovijesti do kraja XIX.st., a i