Dvigradu su bili od 1410., a pravi su procvat doživjeli u drugoj polovici XV. st. God. 1453. u Istru je stigao njihov generalni starješina Cristoforo Torniello i uspio dobiti nekoliko novih lokacija.

dvigradske općine. To je jednobrodna romanička crkva pravokutnog tlocrta, s izbočenom polukružnom apsidom. Zidana je grubo obrađenim duguljastim kamenjem poredanim u redove. Ima dva mala prozora na

Dvigradski statut, I-II (1960.-62.); Kritički osvrt na objavljeni statut općine Izola iz 1360. godine (1966.); Posjedovni odnosi porečke crkve od VI. do XVI. stoljeća (1973.).

dvigradskoj općini, a nalazilo se pokraj granice mletačkog i austr. dijela Istre, te je često stradavalo u ratnim sukobima. U XVI. i XVII.st. naselile su se izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije te

Dvigrad gdje je poznati talijanski penjač Maurizio Zanolla - Manolo uredio prve smjerove. Jedan od njegovih najtežih smjerova, Malvazija 8b+, dugo je godina za ostale penjače ostao samo nedostižan san

Dvigradom ušao u otvoreni sukob s porečkim biskupom Adalpertom (1219.–43.), provalio je u Poreč i protjerao biskupa iz grada. Nakon 1232. patrijarh i istarski markgrof Bertold iz kuće Andechs (1218.–5

Dvigrada i iznad Kanfanara na oko 600 m. Jugozapadno od ruševina Dvigrada preko Limske drage izgrađen je luk cestovnog vijadukta Istarskog ipsilona. Kamena zaravan uz rub drage na tom je dijelu vis

Dvigrad, sv. Lovreč, Mutvoran te Starigrad na moru, umjesto kojeg je kasnije sazidan Novigrad, kao i mnoge dvorce i palače kojima danas nema ni traga. Druga legenda govori kako je Atila „zgorija svu I

Dvigrad). Pripadala je Akvilejskoj metropoliji. Unatoč podjeli područja biskupije na dvije države (Venecija i Austrija), njezine se granice nisu mijenjale do 1788., kad je papa Pio VI. bulom Super spe

Dvigrad). U Dalmaciji je 1346. ugušio pobunu Zadrana nakon mletačke pobjede nad vojskom ugarsko-hrvatskog kralja. U njegovo je vrijeme Veneciju zahvatila velika kuga (1348., uslijedivši koji mjesec na

Dvigrad, a 1616. njegovim je zalaganjem privremeno osvojen austrijski kaštel Tinjan, zauzimanje kojega je značajna prekretnica u dotadašnjem načinu borbe. Ostali istaknutiji članovi: Giacomo (XV. s

Dvigradu. Gotičke fortifikacije dopunjavale su se i u XV. st., kada je Poreč dobio kulu pored glavnih gradskih vrata (majstor Lazar de Pari, 1447), a u Svetom Lovreču dogradila se velika kula Fontanel

Dvigradu se stalno obavljaju arheol. istraživanja (Konzervatorski odjel Pula i Sveučilište u Padovi) i konzervatorsko-restauratorski radovi. Uređene su sakralne zbirke u župnim crkvama u Svetvinčentu

Dvigrad, Glem, Gologorica, Gračišće, Gradin, Gradina, Gradinje, Grožnjan, Hrastovlje, Hum, Kašćerga, Kaštel, Kostanjica, Kaštelir, Koštabona, Kožljak, Kršan, Kubed, Labin, Lindar, Loka, Lupoglav, Momj

Dvigrad zbog grešna života Dvegrajaca, o ratu između Boljuna i Motovuna (s lokaliziranim motivom dosjetljivosti opkoljenih), a uz nekadašnju mletačko-austr. granicu nisu rijetke ni predaje koje temati

Studenac, Petar, pjesnik, svećenik i preporoditelj (Rijeka, 31.I.1811. – Kanfanar, 24.V.1898.). Gimnaziju i teologiju završio u Gorici. Zaređen 1834., najprije je službovao u Muntrilju, a od

Dvigrad, Brijuni) nekropole imaju izrazite kršćanske značajke. Nekropole i pojedinačni grobovi iz IX.–X. st. jesu Žminj, Goleševo kraj Barbana, Dvigrad, Buzet, Predloka, a iz XI–XII. st

Dvigradu, Sv. Gervazija kraj Bala. Pritom je drugi tip daleko brojniji, postajući regionalnom inačicom. Župna crkva u Balama zasada je jedina poznata inačica tipa s istaknutim polukružnim apsidama.

Dvigrad (od 1975. u Kanfanaru), Mendula (od 1978. u Medulinu, gdje je folk. skupina djelovala već 1945). Radi odgoja podmlatka organiziraju se folk. skupine u osnovnim školama, npr. Neven (od 1955. u

Dvigrad, Motovun, Buje, Milje i Izola. U XV. st. njima se pridružuju Rovinj, Vodnjan, Buzet i drugi gradovi u unutrašnjosti Istre. Kad su ti gradovi potpali pod vlast Venecije, stare su statutarne odr