Specijalni sud za zaštitu države (tal. Tribunale Speciale per la Difesa dello Stato), sud za kažnjavanje nedjela prema talijanskoj državi, koji je djelovao 25.XI.1926.. - 29.VII.1943. Vodio je 978

sudjelovala u oslobađanju ist. Slovenije i Ljubljane. Tijekom 20 mjeseci sudjelovale su u 120 borbenih operacija. Poginulo je 3200 njihovih boraca, ranjenih je bilo više od 7000. U jedinicama su među

Specijalni sud" NKVD-a (Staljinove tajne policije) ga je 4.III.1935. osudio na tri godine zatvora, a suđeno mu je zajedno s još nekolicinom uhićenih zemljaka, komunista i anarhista (Rodolfo Berne

Specijalni sud za zaštitu države). Iako se OVRA borila protiv svih protivnika režima, najveći dio snaga usmjerila je protiv komunističkog pokreta. U Istri je od 1929. do kapitulacije Italije uspjela o

specijalni sud" NKVD-a (Staljinove tajne policije) osudio ga je 4.III.1935. na tri godine zatvora. Upućen je u logor u Kazahstanu, gdje je 11.X.1937. ponovo uhićen i pod istom optužbom NKVD-ova t

specijalnim sudom, uz poticaj Benita Mussolinija, osuđen na smrt zbog veleizdaje i strijeljan. Posmrtno je, nakon rata, odlikovan Zlatnom medaljom za vojne zasluge Republike Italije.

specijalni bataljun talijanske vojske u kojemu ostaje do kapitulacije Italije. Po povratku u Buzet priključuje se partizanskom pokretu u rujnu 1943. kao borac 2. istarske partizanske brigade. Do listo

Specijalni sud za zaštitu države (Tribunale Speciale per la Difesa dello Stato). Oslobođen je zbog nedostatka dokaza, ali 1932. ponovo je uhićen zajedno s 30-ak Tršćana, pripadnika antifašističkog pok

sudjelovao u ispisivanju parola protiv fašističkih očitovanja podrške Francovom režimu u Španjolskoj. Ovom je akcijom uništena kompletna organizacija KPI u Puli. Specijalni sud za zaštitu države osudi

Specijalni sud za zaštitu države osudio na 24 godine strogog zatvora zbog „antifašističke propagande i prikupljanja oružja za pobunjeničke bande“. Nastojeći otkriti i uništiti Prvu ista

Specijalni sud za zaštitu države u Rimu 28.XI. iste godine osudio na 24 godine zatvora. Bio je zatvoren u kaznionicu u Civitavecchiji, iz koje je pobjegao 13.XI.1943. i priključio se talijanskim parti

Specijalni sud za zaštitu države u Rimu, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza. No, svejedno je tri godine bio konfiniran na otocima Lipari i Tremiti. U rujnu 1933. pobjegao je u Jugoslaviju, ali i

Specijalni sud za zaštitu države sudio na II. tršćanskom procesu od 2. do 14.XII.1941. Osuđen je na 30 godina zatvora. Iz zatvora je pušten nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. te se u siječnju

Specijalni sud za zaštitu države V. Gortana osudio je na smrt strijeljanjem, a V. i D. Ladavca, Baćca i Ž. Gortana na po 30 godina zatvora. V. Ladavac je bio prvi maloljetnik te do Drugog svjetskog

Specijalni sud za zaštitu države (Tribunale Speciale per la Difesa dello Stato) i samo četiri dana nakon pada fašizma u Italiji, kojoj je tada Istra pripadala. Bila je to grupa od 70-ak mladića, ma

Specijalni sud za zaštitu države osudio na 7 godina zatvora zbog organiziranja komunističkoga djelovanja za služenja vojnog roka u La Speziji. Amnestiran 1937., ponovno je uhićen nakon što je organiza

sudjelovanju u zbivanjima potkraj listopada i početkom studenog 1918. Uhićen je 1929. i u insceniranom procesu pred Specijalnim sudom u Rimu osuđen na 10 godina zatvora. Oslobođen je nakon pet godina,

Specijalnim sudom za zaštitu države u Rimu osuđen na pet godina zatvora, zajedno s ostalim čelnim pulskim komunistima. Pula tada ostaje bez svojih najznačajnijih ljudi komunističkoga pokreta. Kaznu iz

Specijalni sud za zaštitu države preselio se iz Rima u Pulu, gdje je u današnjoj školi na brdu Sv. Martin 14.–16.X.1929. održan proces. Tužitelj je tražio smrtnu kaznu za sve, ali je nakon inter

Specijalni sud za zaštitu države (Tribunale Speciale per la Difesa dello Stato) osudio na 12 godina zatvora. Iz zatvora u San Giminianu pušten je, u rasulu talijanske države, početkom 1944. te se prik