Ugljenarstvo u Istri

Slučajno ili ne, na simboličan datum države koja ju je 1983. otvorila, 29. studenog 1999. zatvorena je jama Tupljak, posljednje okno ugljenokopa u Istri, čime je u njoj faktički završila duga era eksploatacije ugljena na poluotoku.

Ugljenarstvo, kao organizirana i kontinuirana proizvodnja, u Istri počinje 1785. u oknu Pegola Nera kraj Krapna. Labinšćina je puna dva stoljeća bila istarski sinonim za rudarstvo. Tu je, prema sačuvanim evidencijama, najveća proizvodnja ugljena zabilježena u Drugom svjetskom ratu - 1942. iskopano je milijun i 157 tisuća tona ugljena. Otprilike tolike ostale su i potvrđene rezerve ugljena u pripremljenim ili djelomično pripremljenim ležištima eksploatacijskih polja u Tupljaku i Potpićnu.

Osim bitnih ekonomskih aspekata, ugljenarstvo u na Labinšćini imalo je i važan utjecaj na osvješćivanje radničke klase (počevši od Labinske republike) te na etničku strukturu tog dijela Istre (doseljavanje rudara iz Bosne).

Rudar u raškom ugljenokopu